PODELI
Foto: Mare Milin

Široj publici u Srbiji, Ivan Dečak postao je poznat svojim učešćem u popularnom muzičkom formatu, emisiji hrvatske televizije, The Voice, ali kao jedan od članova žirija. Onima koji zadnjih dvadeset godina prate i muzičku scenu u komšiluku, njegovo ime veoma je poznato i vezuje se uz ime benda Vatra. Trenutno su jedan od najpopularnijih hrvatskih bendova, a krajem 2018. godine osvojili su dve prestižne nagrade Hrvatske diskografske udruge, za grupu godine i za najbolju pesmu, duet sa Masimom Savićem “Nama se nikud ne žuri”.

U Novom Sadu 13. februara nastupiće prvi put i to u Shamrock baru. Iskoristili smo priliku i sa Ivanom Dečakom prozagovarali na razne teme.

Vatra ove godine slavi veliki jubilej. Karijeru dugu 20 godina proslavićete velikim koncertom u zagrebačkom Domu sportova 5.4. Uprkos dugoj i uspešnoj karijeri u Hrvatskoj, Vatra je u Srbiji prvi put nastupila prošle godine. Iako je publika dobrim delom upoznata sa vašim „radom“, zbog čega je trebalo toliko vremena da prođe da bismo vas slušali kod nas i kakve utiske nosite sa beogradskog koncerta?

Beogradska publika ispunila je sva naša očekivanja. Nakon koncerta u Domu Omladine, uslijedio je nastup na ŠLF-u, te nastup na Beer Festu i, moram priznati, sva tri nastupa ostavila su više nego pozitivan utisak na sve nas u bendu, umišljamo da je sve to početak jednog divnog prijateljstva  🙂

Sve ove godine stizali su upiti, ali moram priznati da iza njih nisu stajali ozbiljni ljudi. Kada se desio prvi pravi poziv, prihvatili smo ga objeručke i sa velikim zadovoljstvom. Želja nam je upoznati vas sa našom glazbom, zato je plan u narednom periodu puno češće hodočastiti u Srbiju.

Verovatno si u karijeri mnogo puta odgovorio na ovo pitanje, ali kako bi vas Novosađani što bolje upoznali, reci nam koja se pozadina nalazi iza imena Vatra? 

Bend sam osnovao kao srednjoškolac, a u to vrijeme slušao sam dosta psihodelične glazbe; Doorse, Zeppeline, Floyde, pa mi je Vatra došla kao logično ime za moj bend. Danas mi je drago zbog te odluke, ime je kratko, svima apsolutno poznato, a kao pojam u potpunosti odgovara onome kakvi mi jesmo na pozornici.

Za prvih dvadeset godina izdali ste devet albuma. Moj prvi susret sa Vatrom, za mene vrlo prijatan, bila je pesma „Tremolo“, duet sa Damirom Urbanom. Znaš li koji je to album ili singl koji je bio prekretnica, onaj momenat od kog stvari za bend kreću uzlaznom linijom?

Upravo dovršavamo naš 10. album, a prekretnica se desila već na prvom albumu “Između nas” iz 1999. god., pjesma “Bilo je dobro dok je trajalo” postala je poznatija od benda, trebalo je nekoliko godina da publika u Hrvatskoj spoji lik i djelo. Mi smo u to vrijeme bili još golobradi klinci, sa tek napunjenih 18-19 godina, pa je trebalo i nešto vremena da ista ta publika povjeruje u riječi i glazbu naših pjesama. Na svu sreću, bili smo ustrajni i vjerovali smo u našu glazbu, a to nam se na kraju i isplatilo. Danas uistinu sa ponosom možemo reći kako imamo vjernu i veliku bazu fanova, a to je po meni najveće bogatstvo jednoga benda. Još jedna apsolutna prekretnica bila je pjesma Tango. Iz nekog razloga, baš je ona postala toliko slušana da su ju znale i sve bakice iz susjedstva.

Kad smo se već dotakli dueta, poznate su mi još dve duetske pesme, obe prilično sveže. Jedna je veliki hit koji je na top listi u Hrvatskoj, po mojoj informaciji od pre nekog vremena, bio 44 nedelje, „Nama se nikud ne žuri“, kao i pesma namenski pisana za Božićne i novogodišnje praznike sa Davorom Gobcem „Sretan Božić, Sretna Nova Godina“. Da li si generalno pristalica dueta i koliko si spreman da eksperimentišeš, možda i sa nekim drugim žanrovima, ne toliko bliskim Vatri?

Božićna pjesma “Sretan Bozic…..”, nije naša autorska pjesma, izveli smo ju i snimili pred sam Božić prošle godine, zajedno sa Davorom Gobcem, a sve na prijedlog i potrebe Narodnog Radija (jedne od 3 najjače radijske postaje u zemlji, a s kojom odlično surađujemo). Duete nikada ne pišem planski, pjesma sama zatraži, da tako kažem, određeni začin, u vidu vokalnih sposobnosti i načina interpretacije određenih pjevača. Ako se tako nešto desi, onda sam slobodan kontaktirati tu osobu i ako se kliknemo, ulazimo u studio. Rezultat takve suradnje do sada su pjesme: „Anđeo s greškom“ (duet sa Milom Kekinom iz Hladnog piva), „Tremolo“ (duet sa Damirom Urbanom), „Nama se nikud ne žuri“ (duet sa Massimom) i „Ima li budnih“ (duet s Ljubicom Gurdulić iz Svadbasa). Volio bih da u budućnosti toga bude još, ne opterećujem se žanrovima. Zapravo mrzim glazbu svrstavati u kalupe, tako da, ukoliko neka od novih pjesama ponovno zatraži neki od “začina”, dat ću sve od sebe da ga dodamo u pjesmu.

Vatra je bend potekao iz Virovitice. U Srbiji je vrlo teško bendu koji je nebeogradski osvojiti Beograd i zasvirati u njemu. Kakva je situacija u Hrvatskoj po tom pitanju, koliko je bilo teško bendu iz jednog manjeg mesta dosegnuti tako veliku popularost koju vi imate sada? 

U hrvatskoj je vrlo slična situacija, sve se manje više odvija u Zagrebu. Svjesni toga, preselili smo odmah po objavi prvog albuma 1999. godine iz rodne Virovitice u Zagreb, gdje smo zasnovali obitelji i gdje živimo i danas. Zagreb nam pružio potpunu slobodu ali i spoznaju da nije samo dovoljno u nešto vjerovati, pa čekati da se sva vrata otvore. Moraš kucati na bezbroj vrata u nadi da će se jednoga dana, mozda neka od njih samo odškrinuti! Drugim riječima moraš biti ustrajan, pomalo lud, vjerovati u sebe i u konačnici: ‘ak’ pogodiš nećeš fulat’,  he he he.

Foto: Mare Milin

U jednom momentu na društvenim mrežama privukla mi je pažnju polemika na nekom privatnom profilu a ticala se Vatre nekada i sada. Jedni su tvrdili da ste prilično „omekšali“ i da to više nije to dok je „opozicija“ tvrdila da ste upravo takvi najbolji. Da li je uopšte moguće ostati isti nakon dvadeset godina napornog rada, sazrevanja, i što da ne, odrastanja? 

Mi smo oduvijek na glazbu (pritom mislim na trenutke stvaranja glazbe) gledali kao na istraživačku ekspediciju. Ako smo već negdje bili i istražili stvari, nije nam napeto ponovno se tamo vraćati. Želja nam je dakle na ovoj našoj glazbenoj ekspediciji neprestano upoznavati nova mjesta. Drago nam je da publika reagira na to što radimo, ali nije nam u cilju svidjeti se svima, već onima koji su i sami spremni kroz našu glazbu krenuti na neka nova putovanja.

Jednom prilikom jedan muzičar mi je rekao kako se emocije prema pesmama, kao na staroj ploči izližu, da nakon nekog vremena sve postaje rutina i da je zapravo publika i njihova ljubav i energija na koncertima ono što izvlači emocije iz vas. Postoji li pesma koju sa istom ljubavlju i istim žarom sviraš kao i prvog dana kada je nastala? 

Naš prvi singl, pjesma “Vrati se” koji sam napisao sa 18 godina, a sa kojom zatvaramo svaki naš koncert još uvijek kod svih nas u bendu budi neopisive osjećaje kad god da ju izvedemo i što je interesantno, njena izvedba od prvog dana do danas, baš nikada nije bila ista.

Publika u Srbiji te poznaje i kao člana žirija popularnog televizijskog muzičkog formata „The Voice“. Samim tim, sigurna sam da si upoznao mnogo mladih koji zavređuju pažnju medija u budućnosti. Možeš li da nam skreneš pažnju na neka imena na koja bi trebali da obratimo pažnju?

Kroz dvije sezone The Voicea upoznao sam doista jako puno talentiranih pjevača i pjevačica. Teško mi je, ali i nepravedno uperiti prst samo na nekoga od njih, ali činjenica da su upravo ti mladi talentirani ljudi, po završetku The Voicea, bili nositelji fenomenalne nove glazbene emisije A Strana na HRTu, govori u prilog tome, da su mentori emisije The Voice odradili dobar posao, he he.. Sada im slijedi teži dio puta, a to je napisati dobru pjesmu ili naći autore koji će istu napisati za njih. Sama, pa i vrhunska interpretacija ne znači ništa, trebaš pružiti nešto svoje. Vjerujem da će neki u tome i uspjeti.

Foto: Mare Milin

U Novi Sad dolazite prvi put. Koliko ste upoznati sa novosadskom scenom i da li ste čuli da novosadska publika važi za najzahtevniju u Srbiji? 🙂

Često nam se desi da nam govore kako je baš u gradu u kojem nastupamo najzahtjevnija publika, što me uvijek razveseli, jer mi niti ne želimo ništa manje od zahtjevne publike na našim koncertima!Koncert u Shamrocku nam je jedan od manjih u posljednjih dvije godine, ali činjenica je da se još uvijek predstavljamo i upoznajemo sa publikom u Srbiji, pa smo upravo iz tog razloga i odabrali intiman, ali kultni prostor u vašem gradu.

Sigurna sam da si dobrim delom upućen u muzičku scenu u Srbiji. Koji je to bend ili pojedinac koji su/je po tvojoj meri? 

Članovi Vatre dobrim su djelom odrastali na glazbi EX Yu rocka, ali i danas osluškujemo što se to dešava u susjedstvu. Misljenja sam da je današnja glazbena scena prostora bivše Juge puno zdravija od političke scene istog prostora  🙂

Kakav koncert ova zahtevna novosadska publika može da očekuje 13.2. u Shamrocku?

Teško je opisati riječima, zato navratite u Shamrock da se upoznamo.

I za kraj, nakon svih ovih tema, ko je Ivan Dečak?

Kako mi i prezime kaže, vječiti dječak.

Intervju vodila: Andrea Magazin