U četvrtak, 9. oktobra u prostoru SKCNS-a Fabrika, održan je koncert koji će svi oni prisutni te noći, sigurno pamtiti dugo. Grčki bend Planet of Zeus potpuno je opčinio Novosađane i priredio im veče za nezaborav.

Pretpostavljajući da svi vi koji ste se odlučili da pročitate ovaj tekst poznajete rad bendova koji su svirali ove večeri, neću previše pažnje posvetiti nazivima pesama koje su svirali i tome slično jer bi mi oduzelo prostor za gomilu utisaka koje imam nakon ovog sjajnog koncerta i kojima ću pokušati da vam što bolje dočaram kakav je ovo koncert zapravo bio.

Pre energičnih Grka nastupila su dva domaća benda, inđijski Superhammer i novosadska Tona. Oba benda su bila odlična. Superhammer nisam uspela da čujem u potpunosti, jer sam na žalost stigla kasno, ali to malo što sam uspela da čujem je bilo žestoko! Nije lokal patriotski, ali Tonu prosto nisam smela da propustim iz više razloga. Jedan od njih je da ovaj bend, što se mene tiče, ide uzlaznom putanjom što ih sve više slušam. Ne toliko zbog muzike, koja je da se na vreme ispravim, potpuno mila uhu mom :), nego zbog neke čudne energije koju šalju sa bine. Prosto, dok ih slušam i gledam, ja se smešim. I da, Tona ima jedan sjajan krug ljudi, prijatelja koji ih prati i koji u dobrom delu doprinosi mom smeškanju, jer svi oni u kompletu deluju veoma optimistično. Na njihovim nastupima uvek se osećam raspoloženo! 🙂

Tona - Fabrika                                                                    Foto: Ivana Đukić

Za vreme nastupa Tone u Fabrici je bilo stotinjak ljudi, ali ono što me izuzetno nervira je publika koja bi, da ikako može, stala tamo negde kod mosta Slobode i odatle slušala, aplaudirala, uzvikivala i bodrila bend. Samo sam čekala da počnu Planet of Zeus pa da se svi sjate tik uz ogradu, i u prve redove. To se naravno i desilo. Ne preterujem, kada je Tona završila, u roku od 60 sekundi prvi junaci su počeli da prilaze malo bliže, da bi nakon nekoliko minuta prostor ispred bine bio potpuno pun.

Nisam sigurna koliko je tačno bilo sati, ali tu nešto malo pre 23h, Planet of Zeus su izašli na binu i koncert otvorili pesmom „Macho Libre“. Znala sam da su sjajni, očekivala sam fenomenalnu svirku, ali sve to je ništa naspram onog što je u meni izazvala prva pesma. Potpuno oduševljenje. Nisam uspela da ih čujem na Exitu ove godine, ali sam čula da su svi koji su bili doživeli isto. Nisam verovala, morala sam da proverim i da, istina je. Planet of Zeus su zaista sa neke druge planete, bogovske! Ono što možeš da čuješ na YouTube-u je dovoljno da te primami da ih čuješ uživo, a kada ih čuješ uživo onda si kupljen za sva vremena.

Nakon druge pesme Babis je pozdravio publiku na srpskom sa „dobro veče“ i „hvala“. Izvinio se što ne zna više da kaže na našem jeziku, ali svakako je pokazao dobru volju da makar na ovaj način ispoštuje publiku koja je u velikom broju došla da ih podrži. U nekoliko navrata pozivao ih je da povicima pokažu koliko se dobro osećaju i koliko im prija njihova muzika, na šta je publika svaki put uzvratila ovacijama. Često sam se okretala oko sebe i posmatrala kako ljudi reaguju, i to kakve sam facijalne ekspresije videla sinoć je za pamćenje. Uvek se na svirkama nađe makar jedan padobranac koji je tu sticajem nekih čudnih okolnosti i koji jedva čeka da se sve to završi. Sinoć je bilo nekoliko osoba koje vidno nisu pripadale tu, ali ono što je ovom koncertu s moje strane dalo čistu desetku je upravo reakcija tih ljudi koji nisu krili oduševljenje na svojim licima, što samim tim govori mnogo o tome kakav je to koncert bio.

Planet of Zeus 3

Planet of Zeus zvuče svetski, imaju energiju koja eksplodira na početku, ponese vas i vozi do samog kraja. Samo što taj kraj još uvek nije došao. Mene vozi evo i dva dana kasnije! Nisam od onih koji skaču na koncertima, prosto ne pomeram se tako :). Više volim da uživam u zvuku posmatrajući kako sviraju. Veliki deo koncerta sam provela gledajući u njihove prste, ruke, kako sviraju… A to kako sviraju, to je posebna priča. Planet of Zeus su muzički umetnici u pravom smislu te reči. Njihova muzika je prepuna sjajnih gitarskih rifova, još boljih solaža, predobrih bubnjarskih prelaza, a njihove vokalne sposobnosti su fascinantne. Babis ne znam da li bolje zvuči dok peva ili dok priča. Čovek prosto opija glasom. I ne samo on. Gitarista Stelios koji se krije iza imena Yog je sem svojih virtuoznih solaža na gitari pokazao i svoje ništa manje sjajne vokalne sposobnosti. Odsvirali su najpoznatije pesme sa, do sada tri izdata albuma uključujući pesme “Leftovers”, “Vigilante” i za kraj, “Vanity Suit”. Što bi jedan moj prijatelj gitarista rekao, “ovo je jedan ozbiljan bend”! 🙂

Ovo je bio njihov treći nastup u Srbiji, i kao što je Babis rekao, svaki put je bilo sve bolje i sada se definitivno ovde osećaju kao kod kuće. Dodao je i to da je divno sresti neke stare prijatelje, upoznati nove i da je ova evropska turneja “Vigilante over Europe” koja se koncertom u Fabrici završila, donela im mnogo toga dobrog. Nakon jedne pesme govorio je o tome koliko je umoran, da im je ovo oko četrdeseta svirka u okviru turneje, da je rekao sebi “izguraću još ovo veče u Novom Sadu nekako”, ali da to što je od publike dobio ovo veče predobro i da jedino što može da konstatuje je “pa to je Srbija čoveče, tu mora da bude dobro”. Nema potrebe da opisujem aplauz i oduševljenje publike koje su izazvale ove njegove reči. 🙂

Kao što sam već napomenula, koncert je bio za čistu desetku, i sa velikim uzbuđenjem čekam sledeću svirku pošto se iskreno nadam da ćemo u skorije vreme ponovo imati prilike da ih ugostimo u našem gradu. Ovo je apel organizatorima 🙂

A sada, kao što sam im i obećala, sledi deo na grčkom. Piše sve isto kao i gore 🙂

Andrea Magazin

Fotografije: SKCNS

Preveo: “Cosmos Plus” Centar Stranih Jezika

Slika000

Χτες το βράδυ, στο χώρο Fabrika του Φοιτητικού πολιτισμικού κέντρου του Νοβι Σαντ , έλαβε χώρα η συναυλία την οποία όλοι οι παρευρισκόμενοι θα θυμούνται για πολύ καιρό. Το Ελληνικό συγκρότημα Planet of Zeus σαγήνευσαι απόλυτα το κοινό του Νοβι Σαντ και τους παρουσίασε μια ανεπανάληπτη βραδιά.

Δεν είμαι σίγουρη τι ώρα ηταν ακριβώς αλλά λίγο πριν τις 23.00, οι Planet of Zeus βγήκαν στη σκηνή και άνοιξαν τη συναυλία με το τραγούδι “Macho Libre” . Ήξερα ότι είναι εξαιρετικοί, περίμενα μια φανταστική συναυλία, αλλά αυτά δεν είναι τίποτα μπροστά σ’ αυτό που ένιωσα ακούγοντας το τραγούδι αυτό. Απόλυτος ενθουσιασμός. Δεν είχα την ευκαιρία να τους ακούσω στο φετινό Exit , αλλά έμαθα ότι οσοι είχαν την ευκαιρία αυτή ένιωσαν το ίδιο συναίσθημα. Δεν το πίστευα, έπρεπε να το ελέγξω, και ναι είναι αλήθεια. Οι Planet of Zeus είναι πραγματικά από άλλο πλανήτη, Θεικό! Αυτά που μπορείς να ακούσεις στο You Tube είναι αρκετά να σε προκαλέσουν να τους ακούσεις ζωντανά, και όταν τους ακούσεις από τότε σε έχουν κερδίσει για πάντα.

Μετά το δεύτερο τραγούδι, ο Μπαμπης χαιρέτησε το κοινό στα Σέρβικα με „dobro veče“ (καλησπέρα) και „hvala“ (ευχαριστώ). Ζήτησε συγνώμη που δεν ήξερε περισσότερα να πει στα Σέρβικα, αλλά σίγουρα έδειξε όλη τη διάθεση με αυτό το συμβολικό τρόπο να ευχαριστήσει το κοινό που ήρθε να τους παρακολουθήσει από κοντά. Αρκετές φορές τους κάλεσε να δείξουν με επιφωνήματα πόσα καλά περνάνε και πόσο τους αρέσει η μουσική τους, και το κοινό ανταποκρίθηκε με ζητωκραυγές κάθε φορά. Αρκετές φορές κοίταξα γύρω μου να δω πως αποκρίνεται το κοινό, και οι εκφράσεις των προσώπων τους έμειναν βαθιά χαραγμένα στη μνήμη μου. Πάντοτε υπάρχει στις συναυλίες έστω ένας “ουρανοκατέβατος” επισκέπτης ο οποίος περιμένει ποτε θα τελειώσει το ολο σκηνικό. Χτες υπήρχαν μερικά άτομα που φαινόταν ότι δεν ανήκουν στο χώρο, αλλά αυτό που έδωσε άριστα στη συναυλία από πλευράς μου είναι η αντίδραση ακριβώς αυτών των ανθρώπων οι οποιοι δεν μπορούσαν να κρύψουν τον ενθουσιασμό τους, και αυτό τα λέει όλα για το ποσο καλή ηταν η συναυλία.

Planet of Zeus 1

Οι Planet of Zeus βγάζουν άριστους ήχους, έχουν ενέργεια η οποία εκρήγνυται από την αρχή της συναυλίας, σας παρασέρνει και εσας και σας ταξιδεύει μαζί της μέχρι το τέλος. Μόνο που το τέλος δεν έφτασε ακόμα. Εμένα με ταξιδεύει ακόμα και μια μέρα μετά! Δεν είμαι από αυτούς που χοροπηδάνε στις συναυλίες, δεν διασκεδάζω μ’ αυτόν τον τρόπο. Περισσότερο μου αρέσει να απολαμβάνω την μουσική και να παρακολουθώ την συναυλία. Το μεγαλύτερο μέρος της συναυλίας παρακολουθούσα τα δάχτυλά τους, τα χέρια τους, πως παίζουν μουσική… Το πώς παίζουν μουσική είναι ξεχωριστή ιστορία. Οι Planet of Zeus είναι μουσικοί καλιτέχνες με όλη τη σημασία της λέξεως. Η μουσική τους είναι γεμάτη εξαιρετικά riffs, ακόμα καλύτερα σόλο, πανέμορφες εναλλαγές στα ντραμς, και οι φωνητικές τους ικανότητες είναι εξωπραγματικές. Η φωνή του Μπάμπη δεν είμαι σίγουρη αν ακούγεται καλύτερα όταν μιλάει ή όταν τραγουδάει, ο ανθρωπος αυτός σε μεθάει με τη φωνή του. Και όχι μόνο αυτός. Ο κιθαρίστας ο Στέλιος ο οποιος κρύβεται πίσω από το ψευδόνυμο Yog παρουσίασε εκτός από τις ικανότητες του στην κιθάρα και τις εξαιρετικές του φωνητικές ικανότητες. Τραγούδησαν τα διασημότερα τραγούδια από τα μέχρι στιγμής 3 άλμπουμ τους όπως τα “Leftovers”, “Vigilante” και για το τέλος το “Vanity Suit”. Όπως θα έλεγε και ένας κιθαρίστας φίλος μου ‘’αυτό είναι ένα σοβαρό συγκρότημα’’! 😉

Αυτή ηταν η τρίτη τους εμφάνιση στη Σερβία, και όπως είπε και ο Μπάμπης, κάθε φορά ηταν και καλύτερη και πλέον εδώ αισθάνονται σαν στο σπίτι τους. Πρόσθεσε ότι είναι πανέμορφο να συναντάς καποιους παλιούς φίλους, να κάνεις νέες φιλίες και ότι αυτή η Ευρωπαική περιοδία “Vigilante over Europe” η οποία ολοκληρώθηκε στη Fabrika, έφερε πολλά θετικά πράγματα. Μετά από ένα τραγούδι είπε πόσο κουρασμένος νιώθει και ότι αυτό είναι το τελευταίο από τα σαράντα και πλέον live που δώσανε σε αυτή τους την περιοδία, και είπε στον εαυτό του ‘’θα το βγάλω πέρα κι αυτό το βράδυ στο Νοβι Σαντ κάπως’’, αλλά αυτό που εισέπραξε από το κοινό τη βραδιά αυτή είναι ότι καλύτερο και το μόνο που μπορεί να συμπεράνει είναι ‘’εδώ είναι Σερβία βρε αδερφέ, εδώ θα περάσουμε σίγουρα καλά’’. Δεν χρειάζεται να περιγράψω το χειροκρότημα και τον ενθουσιασμό που ακολούθησε τα λόγια του αυτά. 🙂

Όπως είπα και νωρίτερα λοιπόν η συναυλία ηταν για βαθμό άριστα δέκα, και με μεγάλη ανυπομονησία περιμένω την επόμενη επειδή πιστεύω ότι πολύ σύντομα θα έχουμε την ευκαιρία να τους υποδεχτούμε και πάλι στην πόλη μας. Αυτή είναι μια παράκληση προς τους διοργανωτές! 🙂

Andrea Magazin