PODELI

Nakon što je 8. novembra Mile Kekin beogradskoj publici predstavio svoj novi album “Kuća bez krova”, pozitivne kritike dolaze sa svih strana a šapuće se i da mu se smeška prestižna hrvatska nagrada Porin. Nakon što su mu se slegli utisci nakon promocije, Mile je odgovorio na nekoliko naših pitanja.

Kako ste se odlučili na korak da uradite solo album umesto da ovih deset pesama budu na novom albumu benda?

Htio sam napraviti album o sebi, o mom odrastaju, sazrijevanju i životu općenito. Zato mi se solo album učinio boljom varijantom. A toj se priči trebalo i muzički prilagoditi, trebalo je te tekstove umotat u malo nježnije pakiranje. Zato sam dugo i pažljivo skupljao muzičare koji će pogoditi senzibiltet pjesama.

Sa ovim albumom upoznajemo još jednu stranu Mileta Kekina. Pesme su mirnije, baladičnijeg tona u ondosu na ono što inače imamo priliku da čujemo. Znači li to da ste se i Vi kao ličnost promenili i sazreli sa ovim albumom?

Teško mi ocijeniti svoju zrelost. Ako je zrelosti isto što i smirenost onda je ovo možda zrelije. Ali dalje uživam nastupati s Pivom. Neke od najboljih pjesama Piva zvuče jako nezrelo i baš zato su dobre. Mijenjam se iz albuma u album bez obzira za koga pišem. Nije mi namjera ostat mentalno zarobljen u adolescenciji.

Pesma „Reno 4“ je autobiografska, iz perioda kada ste bili prva godina fakulteta. Postala je hit čim se pojavila u etru, zašto je trebalo da prođe toliko godina kako bi došla do publike?

Napisao sam početak pjesme prije petnaestak godina ali nisam stigao dalje od prve dvije strofe. Srećom sam je snimio na diktafon koji je poslije ostao bez baterija. Onda sam kupio pametni telefon koji još bolje snima i zaboravio na snimku. Tek prije dvije godine sam kupio nove baterije za diktafon, čuo pjesmu i dovršio. Te nove baterije su mi najbolje uložena lova ikada.

Planirate li koncertnu promociju po regionu? Gde bismo mogli još da Vas očekujemo pored promocije 29. novembra u Vintage Industrial Baru u Zagrebu?

Nakon Vintagea, se nadam obilaziti regiju i šire. Imam odličan bend i jedva čekam sjest u kombi s njima i pokazati kako zvučimo live. Vjerujem da ću već krajem zime doći barem u Beograd a možda i u još par gradova u Srbiji i regiji.

Kada se osvrnemo na društvenu sliku zemalja u regionu, možemo li ih nazvati kućama bez krova?

Kuća bez krova je prije svega zamišljena kao metafora nedovršenosti, moji su starci stalno nekog vraga planirali, ko i svi roditelji što uzalud planiraju život svoje djece. Kad bi tu metaforu preselio u taj neki društveni kontekst, rekao bih da sada imamo puno malih polupraznih kuća u kojima životare nerazumni očevi. Majka je s djecom već zbrisala u Njemačku i Irsku. Prije je umjesto tih kuća stajao jedan nakrivljeni soliter kojeg je Đole lijepo opisao.

Pesma „Kuća bez krova“ govori o teskobi i egzistencijalnoj neizvesnosti dok u pesmi „Konj“ kažete: „S tobom sam draga na konju, znam da to možda malo nezgrapno zvuči, ali ja ću teško naći bolju, s tobom k’o da sam stigao kući“. Znači li to da ipak ljubav odnosi pobede u životnim borbama pojedinaca?

S godinama sam sve sigurniji da je jedinu pravu pobjedu moguće ostvariti na tom malom privatnom planu. Pod time mislim prijateljstva, ljubavi, klinci i tako dalje. Sve ove velike povijesne pobjede su samo odgođeni porazi kako mi se danas čini.

Bajaga je izjavio da nije često gostovao na pesmama kolega tako da je pesma „Atlantida“ izuzetak. Šta za vas predstavlja ova novonastala saradnja?

To je meni prije svega veliki kompliment i jedna lijepa gesta od čovjeka kojega cijenim jer je ostao doslijedan sebi i hipi pokretu. Mislim da smo napravili pjesmu koja će nadrasti top liste i instant hitove.

Pesma „Tijana“ sa albuma „Dani zatvorenih vrata“ urađena je u drugačijem aranžmanu. Kakve su dosadašnje reakcije publike? 

Tijana je u prvoj verziji bila balada. Ali s Pivom je postala plesnija i brža. Htio sam ju ispoštovati, vratiti Tijanu kući reklo bi se. Nekima se više brža a nekima sporija. Baš čudno koliko aranžman doprinosi potpuno drugačijem doživljaju istog teksta. Meni se sviđaju obje verzije jer ih sad gledam ko različite pjesme.

Koliko je teško „biti malo luđi“ i znači li to ići protiv svoje prirode?

To je najteže. Zato sam i napisao pjesmu o tom oslobađanju, o erupciji onog pravog neciviliziranog nekulturnog ega. Mislim da nema čovjeka koji nije sanjao o tome kako ide gradom i svakom kaže što ga ide, ravno u glavu neuvijeno i bez pardona.

Koja pesma sa ovog albuma je Vaš favorit?

Treutno je to baš naslovna pjesma, Kuća bez krova, u njoj ima masa mojih intimnih slika iz djetinjstva, taj vinograd koji spominjem je bio malo iznad te kuće na brdu, Ratovi zvijezda su bili prvi film koji sam gledao u kinu, Darth Vader, mama koja stoji na balkonu zove nas na večeru svi ti motivi me uvijek asociraju na kraj sedamdesetih. Ali draga mi je i Beton. Ma sve su mi dobre. Još je sve friško. Kasnije krenem onda kritizirati svaku pa onda moram pisat nove pjesme. Zasad još uživam.

Mina Erić

Naslovna fotografija: Roberto Pavić