Opera Srpskog narodnog pozorišta priprema novi spektakl. Reč je o praizvedbi opere „Vladimir i Kosara“ u okviru programskog luka „Seoba“ Evropske prestonice kulture.

Ovo je opera savremenog novosadskog kompozitora, ovogodišnjeg dobitnika februarske nagrade, Stevana Divjakovića, koja će baš na dan Srpskog narodnog pozorišta, u ponedeljak, 28. marta u 20.22h imati svetsku scensku premijeru. Karte za premijeru su već rasprodate, pa je pozorište dodalo još jedan termin: utorak, 29. mart u 19h, a karte su u prodaji, na blagajni Srpskog narodnog pozorišta.

Predstavu režira Aleksandar Nikolić, koreografiju je uradio Aleksandar Ilić, a delom Stevana Divjakovića dirigovaće gost iz Bugarske Dian Čobanov. Takođe je imponzantna podela rola, jer Kosaru igra Marija Jelić, operska zvezda koja je u prethodnoj godini nastupala sa Plasidom Domingom, Elinom Garančom, Hoze Kurom, imala solistički koncert u Karnegi holu. Stevan Karanac će nastupiti kao Vladimir, a Branislav Stankov i Vasa Stajkić će igrati Vladislava i cara Samuila.

Ovo opersko delo govori o fragmentu istorije Balkana, ali Vladimir, Kosara, car Samuilo i Vladislav nisu samo istorijski likovi, oni poseduju i svoj unutrašnji odraz u srebrnom jelenu, srni, vuku i medvedu.

„Opera Vladimir i Kosara je zamišljena kao velika istorijska freska, ali je istovremeno i san. U snolikim scenama upotrebljavamo velike lutke, a svaki od likova ima svoj parnjak u nekoj zveri – Kosara je srebrna srna, Vladimir srebrni jelen, car Samuilo veliki medved, a Vladislav crni vuk”, ističe reditelj opere Aleksandar Nikolić i dodaje da ovo delo vodi što dalje od realizma.

“U operi reč nije dominantna, samo je informacija. Muzika je podtekst, ona slika emociju i značenje te reči. Svetlo i vizuelno takođe mogu da budu dodatni jezik. Želim da odvedem operu iz realizma, da je vodim putem koji je često riskantan.”

Inače, priča o Vladimiru i Kosari jedno je od najstarijih predanja i ljubavnih priča na Balkanu. To je tragična ljubavna priča iz vremena pre Romea i Julije, Tristana i Izolde, vremena pre Nemanjića. Svedočanstvo o ovoj velikoj ljubavi i njenom tragičnom kraju, osim u brojnim umetničkim delima koja su govorila o njoj, i danas, kako i u prohujalim vekovima, čuva se u Veljim Nikolićima, nadomak Bara. Krst od tisovine, okovan u srebro, sa pozlaćenim listovima, sa kojim je voljom Vladislava ubijen Vladimir, prenosi se s kolena na koleno u barskoj porodici Andrović. Samo dva člana ove porodice u jednom vremenu znaju gde se on čuva.

Foto: V. Veličković