PODELI

Pulski sastav Nola već dugih 25 godina uspešno „živi“ na hrvatskoj sceni. Ove godine objavili su kompilaciju pod simboličnim nazivom „25“ a za naš portal govorili su o albumu, o tome zašto nismo imali prilike do sada videti ih u Srbiji, ali i mnogim drugim stvarima.
Predstavljamo vam bend Nola.

Na hrvatskoj sceni postojite velikih 25 godina i iza sebe imate izuzetno uspešnu karijeru. Uprkos tome, publika u Srbiji nije mnogo upoznata sa vašim radom. Da li ste se skoncentrisali samo na hrvatsku scenu ili se prosto nisu poklopile kockice za predstavljanje vaše muzike u Srbiji?

GABI: Prije će biti da su se tako poklopile kockice. Glazbenici žele da se njihova glazba što dalje čuje a slučaj ili sudbina je htjela da naša glazba do vas dolazi tek nakon gotovo dva desetljeća koliko postojimo.

Napravili ste prilično dugačku pauzu od 10 godina, ako se ne varam. Koji su to razlozi bili za prekid, a koji za povratak na scenu?

GABI: Bila je to diskografska pauza, jer sve ostalo u našim životima nije bilo na pauzi. 2000. g, postali smo roditelji. Meni je tada bilo posve prirodno povući se sa scene i u miru i intimi posvetiti se majčinstvu. Marijan , koji je po svojoj prirodi kreativac, pronašao je svoju drugu glazbenu nišu u kojoj je tada stvarao. Bila je to kazališna muzika a to njegovo glazbeno druženje s kazalištem traje i danas. Paralelno s tim nastajale su i druge pjesme, a neke od njih uvrstili smo na album iz 2009. g. koji se zove Iznad oblaka.

Koliko objavljenih albuma je iza vas i koliko ste skloni eksperimentisanju u muzici?

MARIJAN: Ako računamo i kompilacije onda 7 izdanja. Zadnjih godina više smo se “oslanjali” na singlove. Tako je i EP “Negdje između” iz 2017. skup do tada objavljenih singlova. Kako završimo neku pjesmu, koja postaje naš trenutni stav, tako je “puštamo da ode”, pa šta bude. Što se tiče eksperimentiranja često smo pokušavali eksperimentirati, ali najčešće bi se vratili organskom zvuku uz kojeg Gabrijelin glas zvuči prirodno i “k’o doma”.

Foto: Saša Miljević

Jednom ste izjavili da je vaš zvuk za alternativce komercijalan a za komercijalce alternativan. Jeste li vi onda zlatna sredina?

GABI: Jesmo, izjavili smo to, osjećamo se tako, no koliko u tome ima zlata dalo bi se raspravljati , hahaha. Najčešće nam kažu da smo ostali vjerni svom zvuku iz 90.-tih , da smo ostali vjerni sebi i svom stilu i da ga uspješno provlačimo kroz svih 25 godina koliko postojimo te da ne podilazimo trenutnim trendovima. Možda je to odlika zlatne sredine.

U jednom intervjuu pročitala sam da vi ne želite da pevate o lošim stvarima. U današnje vreme kada smo na žalost zatrpani lošim informacijama i negativnom energijom, koliko je teško, ili možda vama ipak lako pevati o lepim stvarima?

GABI: Mi zapravo pjevamo o životu, a u životu svega ima i lijepoga i ružnog. Nazivaju nas bendom koji pjeva o ljubavi, i u našim stihovima naći ćete i ljubavne ali isto tako i stihove koji govore o usponima, padovima, nadanjima, razočaranjima, smrti, strahu, odlasku, opstanku, optimizmu, osmjehu… Da, istina je da živimo u čudnom nekom vremenu ali uvijek je vrijeme za pjesme o životu.

Ovog proleća objavili ste album, zapravo kompilaciju pesama na kojoj su se našle sve, vama najvažnije pesme, objavljene u proteklih 25 godina ali i neke pesme publici poznate, do sada ne objavljene. A da li Nola ima spreman novi album koji će uskoro objaviti?

MARIJAN: Uz proslavu 25. obljetnice odlučili smo objaviti i kompilacijski album simboličnog naziva “25”. Na njemu osim uspješnica ima i nekoliko ekskluziva točnije do sada ne objavljenih pjesama. Na kompilaciji je i izvrstan remiks pjesme “Drukčije” kojeg su radili Blacksoul i Mark de Line, a pronašli smo i “izgubljenu pjesmu” “Život je san”, koju smo snimili 2000. godine za istoimenu predstavu, a zagubila se u bespućima hard diskova. Zanimljiva je jer smo eksperimentirali s elektronskim zvukom… Nove pjesme su stalno prisutne i naviru. Kako ih budemo završavali tako ćemo ih pokazivati svijetu. Nemamo plan, ali imamo želju slijedeće godine objaviti novi album.

Foto: Saša Miljević

Publika u Srbiji sigurno ne zna da je okosnica Nole jedan bračni par. Da li je biti u braku i raditi isti posao za isti bend olakšavajuća ili otežavajuća okolnost? Dođe li ponekada do sukoba mišljenja kada je rad benda u pitanju?

GABI: Oduvijek tako radimo i to nam je nekako normalno, navikli smo, organizirali se tako i ne znamo kako drukčije dokle god smo pod istim krovom. Puno je više olakšavajućih okolnosti. Ovaj poziv kojim se mi bavimo zahtjeva puno putovanja, izbivanja od kuće, sate i sate u studiju i puno je lakše shvatiti i prihvatiti sva ta izbivanja kad i sami prodjete taj put i te situacije.

Šta više volite, velike koncertne dvorane ili manje klubove sa intimnijom atmosferom?

GABI: Sve ima svoje čari. U klubu blizina publike, u dvorani mnoštvo. Volimo sve podjednako, iako mi češće sviramo u klubovima.

Foto: Ivana Kujundžić

Pratite li dešavanja na muzičkoj sceni Srbije i postoji li neko ko vam je posebno privukao pažnju?

MARIJAN: Mladi izvođači iz regije stvaraju glazbu koja može parirati bilo kojem svjetskom izvođaču. Tehnika i znanje je dostupno i oni to iskorištavaju na najbolji mogući način. Nadam se da će ustrajati i izgraditi svoj stil i stav. Na jednom koncertu u Slavonskom brodu smo se upoznali i družili s ekipom iz benda Zemlja gruva. Izvrsna muzika i super ljudi.

I za kraj, postoje li neki konkretniji planovi za nastupe u Srbiji?

MARIJAN: Postoje pregovori koji će, nadam se, uskoro zaživjeti. Osobno imam veliku želju svirati u Novom Sadu, naime, u njemu sam “napravljen”. Moja obitelj živjela je u Novom Sadu i netom prije mog rođenja preselili su u Hrvatsku.

Hvala na izdvojenom vremenu za naš portal, želimo vam još mnogo uspešnih godina u budućnosti, ali na proširenoj teritoriji

GABI: Hvala vama na ukazanom interesu. Nadamo se skorom susretu . Živjela muzika bez granica.

Naslovna fotografija: Ivana Kujundžić