U klubu “Gun“ u Beogradu sinoć, 25. oktobra, Goribor je održao drugi zakazani koncert, a pošto su ulaznice bile rasprodate i pre dana održavanja koncerta, zakazan je i treći koncert za subotu, 2. novembar.

Prvi koncert bio je u četvrtak te ne čudi što je petak bio rasprodat, ali verujem da to nije bio jedini razlog. Klub je bio krcat, nedostajalo je vazduha, teško se prolazilo do šanka i toaleta, ali vredelo je svaki centimetar teško pređenog prostora do ovih lokacija i povratka u prve redove.

Na binu su izašli pola sata pre ponoći i koncert standardno počeli sa instrumentalnom numerom „Vožnjica“. Sašin prilazak mikrofonu izazvao je ovacije, a njegova najava da će prva pesma koju će otpevati biti „Ko sam“ izazvala je produžetak ovacija i novi talas aplauza.

Usledile su pesme „Voli me“, „Ti i ja“, „Moje misli“ i „Rolamo“, a publika je na sve ove pesme reagovala fantastično, pevala i ispratila aplauzima svaki završetak pesme pre zvaničnog kraja svake od njih.

Ipak, pesma „Sjane niti“ izazvala je zaista burne i emotivne reakcije i delovalo je da nijedna pesma neće izazvati isto raspoloženje. Tokom čitavog koncerta iz publike se sa nekoliko strana čulo dobacivanje „Jureći ljubav!“ i „sva se lepota u nadi sakrila“ da ćemo je čuti makar na kraju koncerta.

Nakon pesme „Početka“, Saša je pruzeo Užinu gitaru, a on se dohvatio basa i usledio je delirijum na bini i fantastičan uvod u pesmu „Kiša“. Ta energija koju su emitovali ispred nas proširila se na ceo klub i ovo je bio još jedan ključni momenat koncerta ispunjen emocijama i jedina pesma koja je odsvirana i na bass gitari.

Nakon „kiše“ obično sledi sunce, sada je usledila pesma „Burle“ u malo izmenjenom aranžmanu u odnosu na studijsku verziju ili mi se makar učinilo, ali je neverovatno prijala posle teške emotivne „Kiše“ da malo razdrma one naše misli koje nas lome zbog jedinstvene poezije uobličene odličnom muzikom.

Usledio je instrumentalni „brejk“, Saša je odmorio glasne žice, a onda su na red došle pesme „Niko nije kriv“ i veliki hit Goribora „Uzalud se budiš“ kojom je koncert zvanično završen.

Naravno, publika je uvek željna da čuje još nekoliko pesama, a onda je usledilo vrlo prijatno iznenađenje kako za publiku, tako i, verujem, za bend.

Piti je zasvirao prve taktove novog singla „Jureći ljubav“ koju su mnogi priželjkivali, a reakcija publike i horsko pevanje nedavno objavljene pesme izazvalo je atmosferu da se naježiš!

Iako je pesmu otpevao samo uz pratnju gitare, ona ima tu jačinu da te prodrma od pete do glave. Ova pesma je definitivno postala hitčina za kratko vreme.

Na opštu žalost svih prisutnih koncert je time zaista i završen nakon sat i po vremena.

I kad podvučem crtu nakon tih 90 minuta bilo je kako sam i očekivala. Momci me uvek iznova oduševe kako na bini proživljavaju svaku notu, svaki stih, nema „otaljavanja“, nema pesama koje se ne vole, na licima im se vidi da uživaju u svemu što izvode iako uslovi nisu uvek idealni – nastupali su oni i dok zora sviće na Egzitu, pa nije bilo razlike u odnosu na klupsku svirku, osim što nam je sunce peklo oči.

Ivana Jovanović

Fotografije: Nemanja Đorđević (Balkanrock.com) – klikom na link otvoriće vam se galerija fotografija