Poslednje večeri u februaru, Neozbiljni Pesimisti održali su koncert u novosadskom klubu Route 66.

Ovo je bio njihov treći nastup u poslednja tri meseca u Novom Sadu, što je verovatno bio razlog da ovog puta, Route ne bude sasvim pun. S obzirom na tu učestalost nastupa, koncertu koji je održan u petak prisustvovalo je stotinjak ljudi.

Kako se i očekivalo, bio je ovo još jedan sjajan nastup kojim su Neozbiljni Pesimisti obradovali svoje verne fanove. Sticajem okolnosti, osim što pratim rad bendova, pratim i „rad“ njihovih fanova. Neozbiljni Pesimisti imaju zaista specifične fanove koji na koje mogu biti ponosni.

Kao predgrupa ove večeri nastupao je mladi novosadski bend Get Off My Property. Prvi utisak koji ostavljaju vizuelno bi bio, košarkaški bend uzeo instrumente i izašao na binu 🙂 Ne znam kakva bi ih karijera čekala u svetu košarke, ali u svetu muzike uz malo sreće i dosta rada i posvećenosti muzici, čeka ih sjajna karijera. Na žalost, samo talenat, koji oni neosporno imaju, nije garancija za uspeh.

Pola sata pre ponoći, na binu su izašli Neozbiljni Pesimisti. Kao i uvek, jedva su se smestili jer su ipak oni, veliki bend za velike bine 🙂 Baš u ovom prostoru pre nekih godinu dana (recimo), ostavili su nas sve bez daha novim zvukom, za koji je bio zaslužan tonac kog su regrutovali u svoju posadu. Upravo ovu svirku sam čekala da čujem, kako sve to zvuči nakon godinu dana rada sa njim. Iako sam od uvek verovala u njih, naravno da uvek postoji bojazan da će stvari ostati na istom, da se napredak neće osetiti. Ispostavilo se da je strah bio bespotreban. Neozbiljni Pesimisti zvuče bolje nego ikada. Uprkos raznim obavezama koje imaju baveći se mnogim drugim stvarima pored muzike, posvećenost i ljubav prema muzici kod njih su vidljivi na kilometre. Nije njihov napredak došao samo dolaskom tonca koji zna svoj posao, nego čini mi se da se i njihov pristup celoj priči pomerio sa mrtve tačke i da su pozitivne promene konačno počele da se dešavaju. Kako stvari stoje, od njih možemo da očekujemo mnogo toga lepog u budućnosti.

Ove večeri, odsvirali su sve svoje hitove, tako da je publika između ostalih uživala uz „Ogledalo“, „Sve na silu“, „Sunce tuđeg neba“, „Centrifuga“, „Mladi lav“, „Divan dan“ ali ovom spisku pridodali su i dve nove pesme. Prva je „Dobro došli u Švedsku“ za koji su pre tri meseca objavili spot i „Nema više povratka na staro“ za koju su takođe snimili spot, a večeras će u emisiji RTV “Gruvanje” imati i svoju premijeru.

Svima je već dobro poznato da njihova muzika i one najstatičnije pomera i tera na cupkanje, tako je bilo i ovaj put. Publika nije mirovala, zajedno sa njima pevala je sve, a kao i uvek, i ovu svirku obeležili su povici „idemoooo“ i „hvala draga publiko“ koji su već postali znak raspoznavanja frontmena Igora Olujića.

Repertoar je kao i uvek upotpunjen sjajnim solažama Igora Martinka na violini, a ovacije je takođe dobila i ritam sekcija koju čine Davor Demonja za bubnjevima, Denis Jerbić prekusije i Dragan Tomić za basom. Damir Demonja, čovek sa šeširom, ili lepi brka 🙂 standardno se prošetao kroz publiku sa svojom harmonikom. Publika izuzetno voli taj detalj pa je oko njegove harmonike uvek najveselije. Prošlog leta, Peđa Maćuš koji je do tada svirao klarinet, u svoj opus duvača pridodao je i saksofon. To je bio jedan od boljih poteza ovog benda, jer pesme u kojima se čuje saksofon prosto rečeno, razbijaju. Svesno i namerno za kraj sam ostavila Borisa Goluba, odličnog gitaristu, čoveka koji me svaki put iznova oduševljava svojom lakoćom sviranja i hladnokrvnošću koju ima na bini, iako je muzika koju svira čista energetska bomba.

Za kraj, odsvirali su jednu od omiljenih pesama mnogih, baladu sa prvog albuma, „Kristalno čist“. Ovu pesmu za kraj uvek peva Igor Martinko, ali je ovaj put nakon dugo vremena, zajedno sa njim otpevala Nataša Dicić, veliki fan i prijatelj ovog benda. Uz sve pohvale Martinku, priznajem da mi je Natašin vokal upotpunio pesmu i za promenu baš mi je prijao ženski vokal.

Dva sata svirke koja čoveku ne da mira, bilo je sasvim dovoljno da se napune baterije. A ako se podsetimo činjenice s početka teksta, da im je ovo bio treći nastup u poslednja tri meseca u Novom Sadu, na moju veliku žalost, sigurno ih nećemo videti u našem gradu jedan duži period. Ali, nada zadnja umire. 🙂

Andrea Magazin