Piše: Andrea Magazin
Nije dugo trebalo da se karte za sinoćnji koncert Mileta Kekina u Gerila baru rasprodaju, ali na sreću svih onih koji su u četvrtak bili, organizatori su zakazali i drugi datum, 29. januar, a kako stvari stoje, mogli su i treći.
Zahvaljujući društvenim mrežema, mogli smo videti da je u četvrtak atmosfera gorela i bilo je pitanje da li isto to može da se ponovi i drugi dan. Ali pošto je drugi dan, ustvari prvi rasprodat dan, ipak je publika koja je prva dograbila karte sinoć pokazala da sve one pesme koje se provlače kroz dugu Miletovu karijeru, žive celim svojim telom.

Ali, ono što je moj lični highlight cele večeri je predgrupa! Splitski bend Djigibaoo dobio je priliku da prvi put nastupi pred novosadskom publikom i ono što se desilo sinoć, nisam nikada pre videla.
Za Djigibaoo sam čula pre izvesnog vremena zahvaljujući Alternativnom centru Šapat koji su mi skrenuli pažnju na njih. Toliko pohvala na nečiji rad dugo nisam čula i naravno da me zainteresovalo kako sve to zvuči uživo. Prva prilika za to mi se ukazala sinoć i naravno da sam je iskoristila. Priznajem, jako sam teška kada je priznavanje kvaliteta u pitanju pa samim tim i teško je ispuniti moje muzičke prohteve. Dobar bend nije onaj koji svira ovaj ili onaj žanr, već onaj koji ima sate i sate proba iza sebe, koji muziku živi i koji na bini ne glumi, nego ogoli dušu. Upravo sam opisala bend Djigibaoo. A ako ćemo da pričamo o kvalitetu, ovaj bend zvuči kao da je na sceni deceniju bar iako su, ako sam dobro shvatila, u ovoj postavi ne više od pet. Zrelo, ispeglano, kreativno.

Provlači se tu taj splitski đir, ali ne u količini koju sam prvenstveno očekivala. Melodijski i aranžmanski su prilično raznovrsni, maštoviti, a ono šta mi se posebno dopalo je vokal Petra Stolnika koji ima fantastičnu boju, način pevanja ali i kontolu vokala. Uostalom, poslušajte ih na yt i ostalim muzičkim platformama, a ono što posebno preporučujem je da ih poslušate i uživo prvom sledećom prilikom jer luda energija frontmena i atmosfera koju donose na binu je očaravajuća. E da……Ovo je jedini bend, za koji sam ja videla ili čula, a da se prvi put pojavio u Novom Sadu, nastupio kao predgrupa u prepunom klubu i dobio ovacije “Bis, bis”. Čini mi se da su Djigibaoo našli pravi put do samog vrha. Radujem se svakom narednom susretu sa ovim bendom.

Petar je pred kraj nastupa svog benda rekao: “Evo, od nas još dvije pjesme i onda dolazi ćaća Mile” i zajedno sa publikom počeo da skandira “Mile, Mile….” Ubrzo nakon toga, muzički “ćaća” hrvatske scene zajedno sa svojim bendom pojavio se na bini Gerila bara i uz grandiozne ovacije publike započeo ovo sjajno veče. Prošlo je već neko izvesno vreme od kada sam ih poslednji put slušala i nisam ni bila svesna da su mi zapravo toliko nedostajali, jer već sa prvim taktovima obuzela me neka jeza a kroz glavu su mi prošli svi ti naši prethodni susreti, ti mnogobrojni koncerti i festivali na kojima smo se sretali. Baš kao i uvek, Mile i ekipa rasipali su sreću širom kluba, a publika je to oberučke prihvatila i horski sa njima pevala sve one hitove iz perioda Hladnog piva, ali i ove iz nove Miletove faze. Mnogi su bili skeptični kada se opredelio da svoju karijeru nastavi u drugom smeru, ali nema sumnje, publika jedako uživa i u novim pesmama.
Sve ono što Mile radi več godinama unazad je za duboko poštovanje. Svojim sjajnim tekstovima, bez previše filozofije, gađa direktno u metu ljudskih emocija, slabosti i radosti, zajedno sa melodijama i aranžmanima koji dodatno produbljuju sva ta osećanja. Stilsku sličnost, a suštinski poptunu različtost pesama iz njegovog opusa dokazuje raznovrsnost reakcija koju publika ima na njih. Ono što sam sinoć primetila je da svako ima neku svoju pesmu, ali je raznovrsnost tih omiljenih pesama vrlo velika, što govori upravo o kvalitetu ovog autora.

Zapratite bend Djigbaoo, sigurna sam da ćete ispratiti stvaranje jednog vrlo važnog benda za ceo region i slušajte Mileta Kekina u svim svojim fazama, ima lekovito svojstvo. Nadam se da neće biti prevelika pauza do našeg narednog susreta i nekih novih emocija koje se uz Miletove pesme posebno proživljavaju.
Publika je iz Gerile izašla nasmejana i sa onim retkim osećajem da je sve leglo na svoje mesto, i predgrupa, i Mile, i publika, i grad. Ako je ovo regionalna krvna slika, onda je muzika i dalje jedan od njenih najzdravijih organa.












