Jasmin Mag je gitarski heroj, kantautor i pesnik iz susedne Bosne i Hercegovine. Predvodio je rock-band Alarm iz Tuzle sa kojim je snimio tri dugosvirajuća albuma na kojima je bio kompletan autor (muzika, tekst i aranžmani) i za koje je osvojio brojne nagrade elektronskih i štampanih medija, te na festivalima. Jedan je od retkih kantautora na Balkanu koji je u isto vreme i kompletan autor i izvođač (gitara i vokal). Pre mesec dana se publici u regionu predstavio sa radijskim singlom „Aleja breza“ koji najavljuje njegov novi, solistički, LP.
Jasmine, zdravo, reci nam šta trenutno radiš.
Jasmin: Prije svega, hvala na pozivu za intervju i dobar dan. Upravo završavam svoj novi studijski album, i dao sam sebi zadatak da sva snimanja finaliziram do polovine jula mjeseca. Treba da snimim još jedan instrumental i dvije vokalno-instrumentalne pjesme u studiju MAT (Dom mladih, Tuzla). Nakon štampanja prvog tiraža krenut ću sa snimanjem videa i promocijama po radio i TV stanicama.
Da li je ista ekipa sa prethodnih ploča angažovana i na snimanjima novog albuma?
Jasmin: Nije, ali opet uz sebe imam vrhunski tim koji predvodi producent i klavijaturista Dragan Divjak. Doduše, polovina albuma je snimana kroz duži vremenski period i kuriozitet je da će se na LP-iju pojaviti pjesme koje su rađene sa pet različitih producenata: Marinom Meštrovićem, Mahirom Sarihodžićem, Darkom Kalogjerom, Benkom Marjanovićem i Draganom Divjakom, tj. u tonskim studijima u Sarajevu, Šibeniku i Tuzli. Druga polovina albuma se snima od januara ove godine. Ja imam tu „profesionalnu deformaciju“ još iz bivše Jugoslavije kada sam predvodio svoj tinejdžerski rock-band „Crna ruža“ i kada se smatralo da si profesionalni muzičar i kantautor tek onda kada imaš dugosvirajući album. Kada sam snimao prethodne albume („Pljuni na svoj isprani mozak“, „Bliskost“ i „Ramayana, jedan ples samo za nas“), zatvorio bih se u studio po šest do osam mjeseci i kontinuirano radio, pa je to bilo poprilično mukotrpno i iscrpljujuće. Sada nemam potrebe za tim, a i životne okolnosti su drugačije.
Na najavnom singlu za novi album („Aleja breza“) si se ponovo dokazao kao virtuoz na gitari. Da li će se na novom LP-iju naći i novi rockerski-etno instrumentali po kojima si poznat?
Jasmin: Naravno! Čim završim instrumental „Kijamet“ (Judgment day“), poklonit ću ga na free download posjetiocima nekoliko portala (među kojima je i Vaš), kao vid zahvalnosti za podršku i korektno praćenje mog rada.
Napravio si diskografsku pauzu od nekoliko godina. Šta je razlog tome?
Jasmin: Bio sam se posvetio nauci, magistrirao sam u domenu Anglo-američkih književnih studija.
Koliko je formalno visoko obrazovanje doprinelo tvom uspehu na književnom i muzičkom planu?
Jasmin: Teško mi je odgovoriti na to pitanje, jer pjesme pišem od četrnaeste godine-nemoguće je odgonetnuti šta je i gdje je pogon, nadahnuće i kapija oaze inspiracije – izvjesno je da je to jednim dijelom realni život, emotivnost u posebnim situacijama, određena estetika sa kojom se rađamo i koju nadograđujemo i brusimo, ali u tim razmišljanjima se dođe do određene tačke i iza nje nema prolaza… Rekao bih da i neformalno i formalno obrazovanje pomažu. Sa druge strane, da je formalno obrazovanje presudno, onda bi nas na univerzitetima i akademijama kao na proizvodnoj traci stvarali uspješnim kompozitorima, pjesnicima, prozaistima, kantautorima… Sa druge strane, svi veliki talenti u umjetnosti su dobri i plemeniti ljudi, dobrota i širina zrači iz njihovih djela – kao da moraš zaslužiti talent kao nagradu, čak možda i kroz prethodne generacije tj. prekos vojih predaka. Ne moram uopšte upoznati neku osobu, dovoljno je da poslušam njenu pjesmu, pročitam njenu poemu ili roman, i tačno znam kakva je to ličnost. Isto je danas sa facebook postovima (smeh).
Kada si već spomenuo jednu od popularnih društvenih mreža i njihov uticaj, koja je razlika između nekadašnjeg delovanja na sceni (kraj devedesetih godina i početak ovog veka) i danas?
Jasmin: Fascinantno je da uopšte neko čeka i obrati pažnju na nečiji novi singl ili album uz svu tu invaziju i najezdu svih mogućih rijalitija i covera. Zbog toga se osjećam blagoslovljeno i povlašteno, i zbog toga uvijek ostavljam srce „na terenu“ kako bih se zahvalio. Ipak mislim da će uvijek postojati potreba za lijepom novom pjesmom i albumom. Nekada se autorski rad podržavao i promovisao, danas se sugeriše na svaki mogući način da treba obrađivati stare pjesme u nedogled: valjda tu dolazi do izražaja balkanski retrogradni stil pri kojem jedan vuče naprijed a deset ga vraća u rikverc tj. treba da budeš sljedbenik (follower) a ne mislilac i kreator.
Veliko hvala za intervju i puno sreće i uspeha sa novim albumom.
Jasmin: Hvala i Vama i svako dobro Vašim čitaocima.
Razgovor vodio: Milan B. Popović
Foto: promo
