Fascinantna su umetnička dela kod kojih dominira slojevitost. Kod Sopota, to je slojevitost i zvuka i teksta. Mešaju se žanrovi od rege, dub-a, hard core-a, a ceo sistem gradi se na osnovama balkanske izvorne muzike. A izvor je pojam koji se sve vreme provlači kroz priču o Sopotu.

Reč “sopot” nekada je na staroslovenskom jeziku značila izvor vode dok danas znači izvor dobre energije. Ta energija nastaje u Banja Luci i teče regijom, do Novog Sada, Beograda i uliva se u jedno veliko energetsko more. I tu nije kraj, Kosmos je granica. Sigurno je da ovi momci imaju dar da čuju i uhvate delić muzike sfera, jer sve što spajaju izgleda u isti mah nespojivo i čudesno, uhvaćeno u Kolo Galaksije.

Srž Sopota krije se u pesmi “Snovi”. Pokreću pitanje o drugoj strani, žele da pomere granice i odgonetnu svet snova poput Pavićevih junaka “Hazarskog rečnika” koji su bili lovci na snove ili Petrovićevih koji su u snovima živeli paralelne živote.

Pesme Sopota se takođe mogu tumačiti kroz tri tačke okaraterisane vremenom. Prva se odnosi na prošla vremena koja se čuju u načinu pevanja koje podseća na neko uzvišeno, arhaično, blisko crkvenom srednjovekovnom, kao u pesmi “Kosmos” i “Izvor”.

Druga tačka je svet modernog kao u pesmi “Zovi me” ili “Soul Rebellion”, dok je “Era informacije” po tematici prilično futuristička koliko god da se trudimo da održimo korak sa modernim svetom. Ono što je svim pesmama zajedničko jeste faktor beskonačnosti -svemira, muzike, emocija misli i ideja što je dobar znak da će dugo, dugo slušati, čitati i tumačiti.

 

Obistinilo se ono što smo rekli kada je svirka najavljena, da dolaze da nam donesu dobru energiju i raspoloženje. U Shamrock baru 7. marta okupila se publika koja je dve godine strpljivo čekala da dođu opet, publika koja je skakala sa njima od prve do poslednje pesme i tražila još.

Na more ne moramo ići ni ove godine, ali Sopot može na leto da dođe kod nas pa da zaplivamo bar još jednom u energetskom.

Mina Erić

Foto: Miloš Spasić