Foto: Duško Vukić

Ima neka posebna veza između Novog Sada i grupe Divanhana. Prošlogodišnju turneju započeli su upravo u ovom gradu, a u 2024. godini već početkom marta gostovaće u Pozorištu mladih i doneće ljubav na scenu kroz muziku i stihove upakovane u formu sevdaha.

O sevdahu i grupi Divanhana pričali smo sa Selmom Droce.

S obzirom na to da ste bend osnovali još dok ste bili studenti Muzičke akademije, šta je to što vas je pokrenulo da razmišljate o izvođenju tradicionalne muzike?

SELMA DROCE: Imali smo sreću da smo tokom studiranja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, bili članovi ansambla koji njeguje tradicijsku muziku BiH, ali i regije. To je ansambl Etnoakademik. Kako smo se susretali s različitom građom, kako u izvođačkom, tako i u istraživačkom smislu, zavoljeli smo ljepotu i izravnost našeg folklora i to nas je zapravo i usmjerilo u gradnji karijere i postavci budućih ciljeva.

Petnaest godina nije kratak period, a u međuvremenu je i svet dosta napredovao u prihvatanju i spajanju različitosti,  te se pojavilo dosta klasičara koji obrađuju različite rok i metal kompozicije. Vi ste s druge strane ubacili elemente džeza i popa u sevdalinke. Koliko je vremena bilo potrebno da publika prihvati taj pristup u radu?

SELMA DROCE: Vjerujemo da svaki umjetnik svoj izraz formira prema svom iskustvu i onome što u svom duhu posjeduje. Naša kombinacija sevdaha s ostalim žanrovima nije osmišljena plastična veza, već je izraz nekog vremena kojem pripadamo, obrazovanja kojeg posjedujemo i muzičkog iskustva kojeg smo stekli. To je naša interpretacija sevdaha, zvuk kojeg mi čujemo i kojeg dalje šaljemo. Naravno, od početka smo imali ljude čija energija je bila kompatibilna s našom, hvala im na ljubavi koju su nam nesebično davali kroz sve ove godine. Ta nas je ljubav bodrila. Neka srca smo tek kasnije dotakli i pridobili. Znate, društvo na Balkanu teško prihvata promjene. Iako bi se dalo raspravljati o terminu izvorni sevdah, za neke ljude mi nikad nećemo biti baštinici izvorne tradicije i oni možda nikad neće biti naša publika i posezaće za drugačijim zvukom, to je stvar ukusa i to je sasvim u redu. Drago nam je jer znamo da opet svi imamo neku svoju publiku i zajednicu koja dijeli isti senzibilitet.

 

World music otvara vrata za brojna putovanja. I u vašoj biografiji je poduži spisak destinacija koje ste posetili. Koji su vam nastupi bili posebno zanimljivi posmatrajući lokaciju, vrstu događaja, zemlju u kojoj ste bili?

SELMA DROCE: Ovom prilikom ću spomenuti neke od posljednih, onako upečatljivih uspomena koje nosimo iz Mađarske, sa sjajnog festivala „Balkan Most“ u Veszpremu održanog u septembru prošle godine. Taj festival je kroz nekoliko dana okupio veliki broj posjetilaca, ali i etabliranih umjetnika s raznih krajeva svijeta koji su svojim koncertima, sjajnom muzikom i performansima pričali priče iz svoga života. Divna energija grada i ljudi, dugo ćemo pamtiti ovaj festival.

Koliko je termin sevdah blizak strancima? Umeju li da osete tu emociju koju pesme takvog sadržaja nose?

SELMA DROCE: Smatramo se iznimno sretnim da je sevdah u nekim internacionalnim kritikama često kompariran s portugalskim fadom, upravo zbog osjećajnosti i lirskog ugođaja koji preovladava u sevdalinkama. Ta izravnost emocije i ljepota melodije nadilazi jezičke i kulturološke barijere. Također, budući da konkretno naša interpretacija sevdaha ima elemente jazza, klasične muzike, popa i soula, što je zapadnoevropsko naslijeđe, vjerujemo da to dodatno strancima približava sevdah jer se upravo s tim dijelom mogu poistovijetiti, mogu ga lako razumjeti.

Foto: Furaj.ba

Koje osobine mora da ima jedan izvođač kako bi pevao/svirao sevdalinke?

SELMA DROCE: Sevdah je sinonim za ljubav, stoga ljubav mora biti pokretač i glavni krivac. Sevdah morate voljeti da bi ste ga mogli svojim pjevanjem, odnosno sviranjem kazivati.

U savremenom svetu, zahvaljujući internetu, nekako je sve na dohvat ruke, sve se dešava ubrzano, eksplozivno, intezivno. Onda se desi vaš koncert koji vodi publiku u neku drugu dimenziju. Kako se osećate na svojim nastupima i posle njih? Čini mi se da je to najbolji način da se čovek malo vrati na početna podešavanja.

SELMA DROCE: Umjetnički rad općenito ima dva aspekta, dva polariteta. Prvi je onaj interni kad kreirate i stvarate. Tad razmišljate o tome šta svojim radom želite reći i kako želite artikulisati svoju poruku, dok je drugi opozitan, eksterni, kad svoj rad predstavljate vašoj publici. Divna je to simbioza. Zbog toga je i svaki susret s publikom za umjetnika jedno novo rađanje, (raz)otkrivanje, velika ljubav i veliko radovanje. Svaki koncert pomjera naše granice i drugačije nas oblikuje.

U Novom Sadu ste uvek rado viđeni gosti i u okviru aktuelne turneje “Zavrzlama” nastupaćete u Pozorištu mladih 9. marta. Da li će fokus biti na promociji novog albuma ili će koncert biti izbalansiran starim i novim pesmama?

SELMA DROCE:  Prošlogodišnju turneju smo, također, započeli u Novom Sadu i bila je to lijepa godina, prepuna divnih putovanja i koncerata. Sretni smo što ćemo i ovu godinu započeti u istom, dragom gradu. Fokus nam je svakako na promociji posljednjeg studijskog albuma koji nam je donio brojne nagrade i simpatije, kako u regiji, tako i u svijetu, ali naravno da će se tu naći i neke od najljepših sevdalinki koje su bile dijelom nekih starijih izdanja. Trudimo se da naš koncert publiku provede kroz razna stanja i osjećanja, jer želimo dotaknuti srca ljudi koji odluče 9. marta doći u Pozorište mladih da se družimo, uživamo i #sirimosevdah.

Intervju priredila: Ivana Jovanović