U novosadskom klubu SKCNS Fabrika 19. 11. Kanda Kodža i Nebojša održali su koncert kojim je bend obeležio 25 godina postojanja.

Svirku su započeli pesmom “Ton po ton” koju je publika radosno prihvatila i sa bendom pevala (kao i sve ostale, doduše) jer smo ovaj koncert svi željno čekali.

Usledila je pema “Šafl”, a zatim moja omiljena, “S. A. T.”. KKN i ja smo tu negde vršnjaci pa su svojim stvaralaštvom obeležili i moje razne periode tokom ove četvrtine veka. Tako da, srce mi je bilo puno dok sam ih slušala. Sve je za ovih dva i po sata uspelo da stane u rokenrol, kao što nam i naziv pesme kaže. Da li zbog povoda okupljanja, da li zbog izbora pesama, stalo je i dosta emocija pa je i sam Oliver osetivši to, u nekom trenutku rekao da mu je želja da oni koji vole bend uvek budu ponosni na njih i to što oni rade. Pa, Olivere, čini mi se da ti se želja ostvarila i to je puna Fabrika pokazala.

Lep gest bio je i to što su na početku nazdravili Novom Sadu-gradu kulture uz komentar da naš grad tu titulu i zaslužuje, nazdravili su SKCNS Fabrici, novosadskim bendovima, Robertu i Generaciji bez budućnosti… Čuli smo pesme “Siroti Ani i Bo”, “Najsvetliji dan”, “Deveti život”, “Prekidi stvarnosti”, ali i pesmu “Prekidi ponovo”. Novi singl koji se pojavio nekoliko dana pre koncerta, a publika ga je već dobro znala, prepoznala još prve ritmove i uvežbala kretanje uz nove tonove.

Usledila je pesma “Kafane i rokenrol”, ali i “Vera, nada, ljubav i stav” koja predstavlja neku vrstu sinteze prethodnih pesama i sa sobom nosi pravu poruku. Pesmu “Crveni konji” Oliver je najavio kao “hipi pesmu za sve pankere”. A nakon nje otpevao i “Olovna jutra” želeći da pozdravi Generaciju bez budućnosti, ali i da dozove Roberta bez kog nije želeo da otpeva pesmu “Štastopojo”.

Nakon pesme “Izlazim i nema me ceo dan” na kratko su zbrisali sa scene, a Janka je na binu skandiranjem pozvala publika. Kako i pesma kaže “u ponoć sve dobro izgleda” pa je i atmosfera ove večeri tako izgledala, a meni je na red došla još jedna od omiljenih, “Priroda”. Pred kraj koncerta čuli smo i “Ahead there” sa albuma “Prekidi stvarnosti” iz 2005. godine.

Hvala KKN-u što su nam priredili svirku za pamćenje i s nestrpljenjem ćemo čekati sledeće druženje, nadamo se da će biti uskoro i sa još mnogo novih pesama koje čekaju da ih volimo.

Mina Erić