Nakon dužeg vremena, sHpiritusi su predstavili novu pesmu „Setif“ i prateći spot.

Zvuk je sniman u studiju Akademije umetnosti pod rukovodstvom Darka Stankovića, zatim dosnimavan u Tomicinom studiju na Vračaru i dovršen u studiju „Ambitus“, dok je miks i mastering radio Aleksandar Ranđelović. Od muzičara učestvovala je cela postavka benda: Jelena Adamović na violini, Uroš Vasiljević na kontrabasu, Slobodan Manojlović na gitari i vokal, Nikola Ristić na klarinetu, Lazar Muždalo na trubi, Mihajlo Marinković na bubnjevima, Milena Radićanin na harmonici i Maša Cvijović na flauti. U snimanju su gostovali i Ivan Đurić iz Irish Stew na bendžu, Jelena Džepna Živković vokal i brucoši na Akademiji umetnosti koji su pevali uvodni deo pesme.

Što se tiče video spota, materijal je sniman od aprila do juna 2014. u DR Kongo, najvećim delom u Kinšasi i Matadiju. Od ljudi na videu trebalo bi izvojiti trio Kongoanaca koji peva “Vetrovi šapću”: Muhammad Kenda Kadima (plava majica), Mupenda Luamba Junior i Tshaba Mfumway Elvis. Zatim, vernike protestantske Crkve Buđenja sa Džonom klavijaturistom koji je sve to omogućio. Nono je bio vodič kroz favele Kinšase i na 1.06 vidi se kako ulazi u svoj dom u kvartu Kingabua.

Pesma „Setif“ je simbioza stvaralaštva osvežene ekipe sHpiritusa sa naglašenim elementima world muzike, sa arapskim, kantri i džez uticajima. Repetitivna melodija klarineta oličava cikličnost putovanja i potrage za uspehom dok violina predstavlja epizodu ulaska u grad “na raskršću puteva”. Pesma vodi u stvaran alžirski grad kroz priču o mitskom vladaru grada Timoti Timu (Ibn Hakimu) koji je i sam došljak na tom tlu. Prikazuje se prolazak putnika i turobna atmosfera grada koji se nalazi na vratima Sahare. Numera je zamišljena kao spoj Mediterana i “crne” Afrike, most između kultura, sporadične upadice na različitim jezicima evociraju raznvrsnost ljudi koji se u tom gradu sreću, a izbor velikog broja turcizama upućuje i na dugo prisustvo Osmanskog carstva u Magrebu.

Pesma počinje iz vetra koji najavljuje karavanu putnika skori u grad i završava se na isti način, sa razlikom što jedan čovek ostaje sam na svom daljem proputovanju kroz srce Sahare nakon boravka u Setifu.