PPM Enklava je izdavačka kuća koja podržava i promoviše dobru i drugačiju literaturu. Otvorena je za vrhove svetske poezije, ali i za sve autore čiji je rad osoben, drugačiji, hrabar u odabiru tematike, forme itd., bilo da je reč o debitantskim knjigama ili delima već afirmisanih pesnika.

Predstavljamo vam dva izdanja Enklave: „Živa muzika“ Vladana Miljkovića i „Gotam bluz“ Aleksandra Petrovića Babića.

Vladan Miljković Milje- „Živa muzika“

Nekadašnji saksofonista i tekstopisac grupe Deca loših muzičara, prvi put se predstavlja svojim pesmama na papiru, bez pomoći muzike. Jedinstvena jezička mašina koju poseduje čini od njegove poezije rasprskavajući vatromet sačinjen od britkog humora, ironije, asocijativnih eskapada, epigrama, reklamnih slogana, haiku replika i jezgrovitih rokenrol iskaza, pružajući obilje materijala dovoljno upečatljivog da nastavi život i mimo knjige, u svakodnevnim razgovorima, sms porukama, grafitima koji će tek biti ispisani. Iako dolazi iz drugog, muzičkog univerzuma, Milje dobro zna da je poezija oblik jezika koji propituje sopstvene krajnosti, iskošen pogled na svet, ples lucidnih asocijacija i slika, što vešto i nenametljivo pokazuje u svojim pesmama. Knjigom Živa muzika on se padobranom upravo spustio u srpsku poeziju.

Aleksandar Petrović Babić – „Gotam bluz“

Gotam, sinonim za moderni Vavilon, stecište kriminala, korupcije i svog zla, uzdiže se ogrnut valovitom i modroplavom atmosferom bluza, muzikom miliona ličnih katastrofa, živi i kreće se ka nama, sigurno kao ka svom cilju, onako kako je Miljković, koga autor i eksplicitno pominje, išao prema samom sebi. Ne plašeći se sličnih koračanja, astralni tinejdžer ogrnut samo lingvističkim plaštom, Aleksandar Petrović Babić od korice do korice svoje treće knjige, od zida do zida ironizovanog Gotama otvora multidimenzionalni prostor susreta sa stanovnicima jednog imaginarnog urbanog entiteta (koji može biti refleksija Njujorka, Tokija, Beograda, ili bilo kojeg drugog grada) među čijim licima čitalac rizikuje da prepozna neke, možda mnoge, poznate oči kroz koje i Bog zaneseno gleda u svoje bele tabane na nebu.