Što beše daleko, sinoć se dogodilo. Devet godina smo čekali samostalni koncert Ritma nereda u Novom Sadu, i desio se sinoć u klubu The Quarter,  i beše zaista koncert za pamćenje. Beograd je čekao kraće na tu poslasticu zvanu solo koncert, a ono što povezuje ova dva događaja su gosti: Alen Jovanović (Goblini), KBO! i Kolaps. Ostalo je istorija, ali i sadašnjost i budućnost.

Tačno u 21.30h zagrmeo je Kolaps sa bine i pesmom “Ustajem” započeo svoj četrdesetpetominutni nastup. Kolaps je trenutno na turneji pod nazivom “Neka gori” na kojoj promovišu svoj poslednji album, što se savršeno poklopilo sa turnejom Nereda te se dva odlična albuma promovišu na zajedničkim nastupima. RN ukazao je time čast i poverenje mladim kolegama koji to izuzetno znaju da cene i poštuju. Napravili su odličnu atmosferu i zahvalili se mnogo puta svima koji su poranili i došli i na njihov nastup, a mene je najviše fasciniralo izvođenje pesama “Neka gori”, “Krvave pare”, “Jedna ljubav” i na kraju, njihova pesma po kojoj sam ih zapazila, “Puta Madre”. Nepošteno je ovo što upravo napisah jer su bili fenomenalni od početka do kraja, ali nekako su mi ove pesme vrlo vrlo upečatljive. Frontmen Kimi je bio, kao i uvek, okom neuhvatljiv. Energija koju poseduje je zadivljujuća i želim ovom bendu mnogo veće bine da zauzme u narednom periodu jer krajnje je vreme za to.

Sat vremena kasnije u srcu Vojvodine “kucalo” je srce Šumadije! Jedan od najstarijih pank bendova sa naših prostora, KBO!, gostovao je u Novom Sadu na sreću mnogih prisutnih koji poštuju rad ovog benda i vole njiihovu muziku. Klub je bio prilično pun kada su krenuli da „prže“. Već na početku pesmom „Kragujevac“ podsetili su prisutne ko su i odakle su, da bi tokom sat vremena pokazali i koliko su usvirani, žestoki i da još uvek može da se prepozna ideja koja je bila vodilja osamdesetih godina XX veka kada je bend nastao. Na repertoaru su se našle pesme: „Perspektiva“, „Mi smo milion glasova“, „Zgubidan“, „Ringišpil“ i mnoge druge, a nastup su završili jednom od najjačih pesama koje imaju, „Samoća“:

Ne želim sada da znam šta me čeka
ne verujem nikome al’ znaj:
Dok god je suza, biće i čoveka,
dok traje ova muzika!

Savršena poruka za kraj.

Moram da primetim da je zvuk bio odličan tokom svirke oba benda, Kolapsa i KBO!. Nije se štedelo, nije se mincalo da samo RN zvuči kao bi trebalo jer RN nema bojazan da će im bilo ko ukrasti „show“, a gosti su pažljivo odabrani i uklopljeni u sve to što se sinoć zbilo.

boban_mire_foto_marko_ristic

A šta se moglo očekivati od Nereda? Samo najbolje, žestoko, emotivno, beskompromisno od početka do kraja!

Ovacije koje su ispratile njihov izlazak na binu prešle su u horsko pevanje. Ovo veče otvorili su pesmom “Divan dan” sa poslednjeg albuma “To nisi ti”. Usledile su još dve nove: “Daleko putujem” i “Nema dileme”. Nakon uvodne tri stvarčine, Boban je pozdravio prisutne svih generacija i najavio jednu koju znaju svi, “Mi smo ritam nereda”. Suvišno je reći da je masa bila u ekstazi svaki put kad bi počela nova pesma jer lepo osmišljen repertoar prošetao nas je kroz čitavu karijeru benda koja traje skoro 3 decenije. Jedan deo pesama podsetio me je na revoluciju, ulice, proteste na koje sam išla u mladosti, a na neke emotivnije trenutke stara “Nedostaješ mi” i nova “Boli me sve”. Grmelo je sa bine “Paralelni svet”, “Masa kritična”, “Ne”, “Crno je sve”, “Noć”…i shvatih da ono što je u tim pesmama trebalo bi da predstavlja prošlost, nešto da se ne zaboravi za dane buduće, ali shvatih istovremeno da je, na žalost, to i naša sadašnjost u nadi da neće biti i budućnost naše dece. Na ovu konstataciju bol mi je prožeo telo i um .

bobanRN_foto_marko_ristic

Jesi li prorok, Bobane? Nisi. Ni ti, ni tvoje kolege tekstopisci, samo ste, zajedno sa nama, svedoci koji nisu nemi već ispoljavaju svoj bunt kroz muziku, a mi radosno prihvatamo da se čuje i naš glas zajedno sa vašim.

Uz pesmu “Raskršće” vazduh je postao crven! Baklje su zapaljene u publici.

ritam_nereda_foto_marko_ristic

Dva iznenađenja su nam priređena sinoć od strane Ritma nereda. Veliki prijatelj benda, Alen Jovanović iz Goblina, odsvirao je sa njima dve pesme. Alen je gostovao i na beogradskom koncertu, a njegovo pojavljivanje na bini izazvalo je oduševljenje i među novosadskom publikom. Svojim gitarskim umećem doprineo je jačem zvuku i značenju pesama „Boje se“ i „Heroj“. Drugo iznenađenje bilo je tokom pesme „10 godina“ kada je Boban pozvao frontmena Kolapasa, Kimija, da otpeva ovu pesmu. Kimi kaže da se za taj momenat spremao ceo život i da mu se ispunio dečački san.

Oko 1 sat posle ponoći začuo se „Put beznađa“. Ova pesma zaista nikada neće izbledeti i nikada neće izgubiti epitet hita. Takođe, “Put beznađa” na svakom njihovom nastupu označi kraj, ali sinoć je ipak usledio i bis od tri pesme da bi koncert završili sa:

Hiljade grla, kliču svi,
Neće prestati,
Svi kao jedan biće znam,
Traže novi dan.

Fenomenalnoj atmosferi i vrlo impresivnom nastupu Nereda doprinela je odlična rasveta i ton. Načekali smo se ovog koncerta, ali vredelo je. Klub je bio ispunjen do poslednjeg mesta-rasprodat. Obećali su koncert za pamćenje i dobili smo ga.

Rasli smo uz ovaj bend i stasavali u ljude kritičkog mišljenja, u ljude koji ne prihvataju olako ono što im se servira putem medija, u ljude koji se ne boje da kažu šta misle. Hvala vam na tome. Imali ste, na neki način, roditeljsku ulogu za naše izgubljene generacije. Sada mi možemo opuštenije da vaspitavamo svoju decu, dali ste nam “nastavna” sredstva-svoju besmrtnu i poučnu muziku.

Živi bili i radili još mnogo godina jer svi mi zajedno smo ritam nereda!

Ivana Jovanović

Foto: Marko Ristić-pogledajte GALERIJU FOTOGRAFIJA OVDE na www.noctrunemagazine.net