Početak izveštaja o gostovanju mostarskog Zostera u Novom Sadu mogao bi opušteno da počne stihovima „bože mili čuda velikoga“ iz poznate epske pesme iako to nije bila buna protiv dahija, ali je bilo zaista nešto čudesno i nešto čemu se nisam nadala iako su mi očekivanja bila visoka.

S obzirom da su ulaznice za koncert koji je održan u petak, 10. oktobra, u CK 13 rasprodate odavno, Zoster je zakazao još jedan nastup koji je održan u nedelju, 12. oktobra, u pabu  „Lazino tele“. Mi smo posetili samo prvi najavljeni iako ne sumnjam da su se sinoć mogle videti poznate face koje su došle da „utvrde gradivo“. U pauzama između dva novosadska nastupa održali su i koncert u Domu omladine u Beogradu koji su najavili svirkom na zidiću. Sve u svemu ovo je bio vrlo iscrpljujuć vikend za njih, ali takođe sam sigurna da su se vratili kući prezadovoljni i ispunjeni dobrim vibracijama.

Zoster je bend na čije ime Novosađani burno reaguju i to pozitivno, naravno. I nakon dezinformacija koje su kružile prošle godine i razočaranja što nije istina da dolaze, proteklog vikenda ostvariše se svi snovi, nade i želje. I uprskos svemu tome zaista nisam očekivala da će biti ovako „brutalno“ i eksplozivno.

Nije ih bilo u Novom Sadu pet godina ili više, ni sami nisu sigurni, a onda su „overili“ Novi Sad dva puta u roku od tri dana i definitivno potvrdili da imaju status pravih regionalnih zvezda u glavnom gradu Vojvodine. Nastup je počeo oko 23h i trajao kvalitetnih skoro dva sata, a da se „okrutna“ publika pitala trajao bi još toliko minimum.

Počeli su pesmom „Sve čega nema“ i ono što je usledilo po završetku numere čisto sumnjam da su i sami članovi benda očekivali. Publika je toliko burno reagovala kao da nas je petsto, a ne dvesta prisutnih. Uz aplauze i ovacije prosuto je pred Zoster tona emocija koje su se skupljale tokom godina čekanja. Usledio je novi singl „Gavrilo“, a kako se nisu baš pridržavali setliste koja se mogla videti na bini dovoljno je samo pomenuti da nisu izostale udarničke pesme poput „Imači kada“, „Utopija“, „Bezbolnim palicama“, „Izbjeglica“, „Vrijeme je“, „Policija“, „Ko je jamio“…Izlišno je govoriti kakva je euforija vladala i kakva je „panika“ nastala kada se koncert završio.

Temperatura vazduha bila je bezobrazno visoka, znoj je curio niz lice, vrat i telo. Nivo adrenalina dostigao je maksimum jako brzo. Frontmenu Mariju Knezoviću bio je ovo prvi put u životu da svira na svoj rođendan, a fantastična reakcija publike na svaku pesmu koju su odsvirali mislim da mu je bio najbolji poklon koji je mogao da dobije.

Svaka dalja reč bila bi suvišna jer ako niste doživeli to teško je mnogo teško dočarati. Preporučujem vam da sledeći put budete u prvoj liniji fronta jer sigurna sam da će nakon ovakvog vikenda Zoster vrlo brzo doći ponovo.

Ustvari, kad bolje razmislim postoje tri reči kojima želim da završim ovaj izveštaj-bilo je savršeno!

Ivana Jovanović