Dža ili Bu uskoro kreću na veliku turneju širom Srbije i regiona tokom koje će promovisati pesme sa novog albuma “Kukovo leto”.

Ovo je bio više nego dovoljan povod za intervju. Nebojša Simeunović Sabljar za Remix Press priča o istorijatu benda, albumima i turneji koja predstoji.

 

 

 

Remix: Prvi album “Hej,mornari” izdali ste pre dvadeset godina. Iako tada situacija u bivšoj nam državi nije bila sjajna, muzika je nekako čini se bolje živela nego danas, bar kada su u pitanju mladi bendovi. U to vreme, kako ste izjavili, vi kao bend koji je imao jedan album iza sebe, godišnje ste imali i do 40-50 svirki. Šta je to što današnjim mladim bendovima fali, a vi ste imali na početku karijere?

Sabljar: U to vreme se više sviralo jer je bilo jako puno klubova. Svaki grad je imao barem jedan klub u kome se sviralo. Takođe, puno ljudi je slušalo rock muziku, ali čini mi se da su to bili samo repovi osamdesetih koje smo mi u početku na kratko uhvatili. Bend je osnovan 1987. i tih godina smo puno svirali, a prvo izdanje je zapravo bilo “Lepa Kaseta”, kasetno izdanje izdato za Delirijum Records 1990. godine. Devedesete su donele raspad celokupnog sistema vrednosti. Ta degradacija i degenerizacija kulture je trajala 10 godina, a izrodila generacije i generacije klinaca odraslih uz ta turbo sranja.

Tragovi svega toga i dalje traju i trajaće još dugo, pa je današnjim mladim bendovima jako teško. Moj savet je, ako sam kompententan da ga dam, je da se drže jedni uz druge, pomažu i podržavaju, umesto da se međusobno prepucavaju i da više razmišljaju o muzici nego o marketingu.

Remix: Drugi i treći album izdali ste za tada veliku izdavačku kuću Metropolis, i tada još uvek aktuelne ploče mogle su se pohvaliti tiražom od 10.000, što je danas nemoguće. Koje je tvoje  mišljenje o ovom modernom dobu u kom se albumi besplatno skidaju na internetu?

Sabljar: Da, naš treći album “Strašni Sud” je postigao taj visoki tiraž od 12.000 nosača zvuka, ali je ujedno i bio prvi album koji smo snimali u dobrom studiju sa producentom i na vrhunskoj opremi. Pojava MP3-a je ubio tiraže, a i ljudi su prestali da posvećuju vreme albumima. Kada imaš gomilu fajlova (track-ova) nije isto kao kad imaš ploču ili disk u ruci sa omotom, fotografijama, tekstovima. Bezličnost je zavladala svuda, pa i u muzici.

Remix: Između četvrtog i petog albuma desila se velika pauza u radu benda. „Kao da ničeg nije ni bilo“ i „Ultra muk“ izašli su u rasponu od nekih 10 godina. Koliko je bilo teško vratiti se na stari kolosek i početi skoro ispočetka?

Sabljar: To je bio drugi početak, iako bend nikada nije faktički prestao da radi.Imali smo probe s vremena na vreme, viđali se, radili i neke nove stvari, ali samo za nas, a ne za javnost. Bilo je teško vratiti se jer bendovi iz devedestih koji su imali sličnu i manju popularnost, a nisu prestajali sa radom, vremenom su postali “veliki” i slušani. Nove generacije publike jednostavno nisu znale za Dža ili Bu. Nastupaš negde kao bend koji zagreva publiku za druge “velike” bendove iz devedestih, onda se pomiriš sa činjenicom gde si i trudiš se da odsviraš najbolje sto možeš.

Džaba je i to jer na tebi se namešta ton za bendove koji dolaze kasnije, a ispred je manja grupa onih koji znaju stvari, uglavnom starija ekipa. Zato mogu da kažem da nam je još uvek teško, ali se trudimo da bend postavimo barem na mesto na kakvom je bio krajem devedestih.

Remix: S obzirom da su vaši tekstovi oduvek bili okrenuti ka politici, misliš li da svojom popularnošću možete uticati na mlade generacije koje dolaze?

Sabljar: Ne slažem se da su moji tekstovi oduvek bili okrenuti politici. Gadim se politike i političara i nikada se ne bih bavio politikom. Nikada nisam pisao pesme da bih na nekog politički uticao, niti sam pisao o nečemu što mi nije bilo blisko. Moje pesme su lične i u njima pišem samo ono sto ja lično osećam i mislim. Ono sto me dotiče jednostavno se preslikava i u pesmama. Ne žalim da utičem ni na koga. Svako treba da misli svojom glavom i da ima svoj stav i pravo na izbor.

Remix: Primetili smo da imate novog člana benda , ovaj put gitaristu. Kako ste se odlučili da ubacite još jednu gitaru u postavu i zbog čega?

Sabljar: Novi album je povratak našem klasičnom zvuku sa kraja devedestih. Predhodni album “Ultra Muk” je bio izlet u industrial, a sve pod uticajem mog rada sa bendom Chornobyl in House. Taj naš stari gitarski zvuk je uvek na studijskim snimcima imao dve gitare, a uživo se to nadoknađivalo energijom, efektima i raznim aražmanskim fazonima. Mislim da je druga gitara donela još čvrstine koje je u nekim momentima falila.

Remix: Velika turneja počinje 08. novembra koncertom u Studentskom gradu. Tokom turneje obići ćete dosta gradova u zemlji i regionu. Ovo je ujedno prilika da se publici predstavi album „Kukovo leto“. Šta razlikuje ovaj album od prethodnih?

Sabljar: Ne bih mnogo da pričam o albumu. Preporučujem ljudima da ga nabave i posvete mu neko vreme. Mogu samo da kazem da ni jedna pesma ne zaostaje za drugom. Album je producirao Theodore Yanni, nekad producent EKV-a. Neke od pesama pojaviće se na download-u za MTV u okviru kompilacije 1987-2012 “Dobre Stvari” nazvanoj po sledećem singlu sa albuma “Kukovo Leto”. Što se tiče čvrstog diska, u pregovorima smo sa našim starim izdavčem PGP-RTS-om.

Remix: Šta nam možeš reći o turneji koja sledi.

Sabljar: Odsviraćemo 20 gradova u sledeća tri meseca, za medijsku pažnju oko novog albuma borićemo se našim najjačim oružjem “živom svirkom”. Nestrpljivo očekujem predstojeće koncete benda u postavi sa dve gitare.

Remix: Da li si zadovoljan reakcijama publike i kritičara na singl “Vip”?

Sabljar: Reakcija kritike i medija mi nikad nije bila niti merodavna, niti bitna. Ona već odavno nema nikave veze sa kvalitetom muzike. Bitna je samo reakcija publike, a ona je odlična.

Remix: Unapred se izvinjavamo na nedovoljnoj informisanosti, ali da li još uvek imaš onog divnog psa Necu?

Sabljar: Na žalost ne..

Remix: Hvala na izdvojenom vremenu, želimo vam uspešnu turneju.

Sabljar: Hvala i vama.

Foto: Rale Grubač

 

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.