U četvrtak 18. decembra, na sceni „Pera Dobrinović“ Srpskog narodnog pozorišta, sa početkom u 19.30 časova, održaće se premijera predstave “Mizantrop”.

Koncepcija i režija: IVA MILOŠEVIĆ

Scenografija i korežija: Gorčin Stojanović

Kostimograf: Marina Sremac, lektor: Dejan Sredojević, producent: Elizabeta Fabri, asistent režije: Slobodan Branković, majstor svetla: Miroslav Čeman, majstor tona: Vladimir Ognjenović, asistent scenografa: Ivana Krnjić, asistent kostimografa: Snežana Horvat, pomoćnik asistenta scenografa: Nada Danilovac, fotograf: Miomir Polzović.

Igraju:

Alcest – Nenad Pećinar, Selimena – Jovana Stipić, Filent – Igor Pavlović, Oront – Marko Savić, Elijanta – Jovana Mišković, Arsinoja – Draginja Voganjac, Klitandar – Nebojša Savić, Akast – Milorad Kapor, Diboa – Miroslav Fabri.

Inspicijent: Zoltan Bešenji

Sufler: Snežana Kovačević

ŽAN-BATIST POKLEN MOLIJER

Molijer (fr. Molière), pravo ime Žan-Batist Poklen (fr. Jean-Baptiste Poquelin; Pariz, 15. januar 1622 – Pariz, 17. februar 1673)

Francuski glumac, pisac komedija i direktor pozorišta iz epohe klasicizma. Rođen je u Parizu 15. januara 1622. Njegov otac je bio dvorski dekorater i imao je titulu kraljevskog sobara. Godine1643. mladi Molijer počinje da nosi taj pseudonim i okreće leđa karijeri dvorskog sobara i dekoratera. Posle detinjstva i mladosti provedenih u Parizu, Molijer dugo boravi u južnoj i zapadnoj Francuskoj.

Povratak u Pariz 1658, a već sledeće godine veliki uspeh i početak slave donose mu Smešne precioze, prvi značajniji komad nakon nekoliko lakrdija bez veće važnosti. Posle tog trijumfa počinje pravi, bogati stvaralački period u Molijerevom životu. On sa trupom dolazi pod neposrednu zaštitu dvora Luja XIV i postaje kraljevski komediograf.

Jedan od najvećih svetskih komediografa umirao je podsmevajući se bolesti, lekarima, ljudskoj gluposti, čak i samoj smrti; umro je na sceni, samo mesec dana nakon 51. rođendana. Njegov samrtnički ropac publika je propratila smehom, smatrajući ga glumačkom bravurom.

Tako je govorio Molijer

„Ljudi su mi tako mrski da bi me baš ljutilo da me poštuju i cene.“

„Slabost čoveka je u tome da uvek hoće da sazna ono što uopšte ne želi da zna.“

„Sokrat je rekao da je najveća sreća ne roditi se, ali ja ne znam ko je tu sreću doživeo.“

DSC_2916

IVA MILOŠEVIĆ

Rođena u Beogradu 1977. Diplomirala pozorišnu režiju na FDU. U beogradskim pozorištima režirala: u JDP-u Shopping and Fucking, Marka Rejvenhila, Razvaljivanje, Nila Labjuta, Fedrina ljubav, Sare Kejn, Drama o Mirjani i ovima oko nje, Ivora Martinića, Iz junačkog života građanstva Karla Šternhajma i Zmajeubice Milene Marković; u Ateljeu 212 Put do Nirvane, Artura Kopita, Zmijsko leglo, Vasilija Sigarjeva i Proslava, T. Vinterberga, M. Rukova i B. Hansena; u Bitef teatru Magično popodne, Volfganga Bauera; u Malom pozorištu „Duško Radović“ Mala sirena, H. K. Andersena i Srđana Koljevića; u Pozorištu „Boško Buha“ Princeza i žabac, Igora Bojovića; u Pozorištu lutaka „Pinokio“ Vuk i sedam jarića, Ljubinke Stojanović. U Novom Sadu: u SNP-u Painkillers, Nede Radulović i Priče iz Bečke šume, Edena fon Horvata. U Narodnom pozorištu Sombor Kazimir i Karolina, Edena fon Horvata. Dobitnica je nagrada za režiju „Bojan Stupica“ i „Ljubomir Muci Draškić“, kao i godišnjih nagrada za režiju SNP i JDP. Sa svojim predstavama gostovala na festivalima u Bogoti (Kolumbija), San Hozeu (Kostarika), Guadalahari (Meksiko), Madridu, Rimu, Rijeci, Splitu, Umagu, Sarajevu, Brčkom, Kotoru, kao i na svim važnim domaćim festivalima (Sterijino pozorje, Festival jugoslovenskog teatra u Užicu, Vojvođanski susreti).

GORČIN STOJANOVIĆ

Rođen u Sarajevu, 1966. Diplomirao pozorišnu režiju na FDU u klasi profesora Dejana Mijača i Egona Savina. Režirao tridesetak predstava, dva igrana filma, dve tv serije, i još ponešto. Autor četrdesetak scenografija. Nagrađivan na festivalima u zemlji i inostranstvu. Umetnički direktor JDP.