Nakon “Himne generacije”, Dubioza kolektiv objavila je pesmu i video spot za numeru “Treba mi zraka” koju su 2003. godine napisali Dino Dvornik i Haris Ćustović. Porodica Dina Dvornika dala je saglasnost da momci iz Dubioze pesmu završe i snime u svom maniru, a objavljena je nedelju dana nakon devete godišnjice Dinove smrti.

Spot za pesmu “Treba mi zraka” režirala je splitska rediteljka i fotografkinja Marcella Zanki, a u glavnoj ulozi je zagrebački glumac Damir Klemenčić.

Dino Dvornik obeležio je moje odrastanje u Splitu, bio je drukčiji, bio je buntovnik. Pokretao je i ohrabrivao ljude svojom muzikom i idejama, a bio je stalno “tu negde”, jedan od nas. Ovaj neočekivani duet vizualizovala sam u Splitu kao omaž Dinu Dvorniku na indirektan način. U našoj priči pratimo lika “izgubljene generacije” koji još živi s roditeljima, ima problematičnu vezu, ali većinu svog vremena gubi na druženjima i zabavama gdje je gomila sličnih ljudi koji nalaze spas jedan u drugome. Ovo je priča bilo kojeg grada na Balkanu posle rata, jedino što je čini drukčijom u Splitu je to šta je Split okružen predivnom osunčanom prirodom i bojama, šta čini totalni kontrast na sivu zapravo depresivnu priču, kaže mlada rediteljka.

Ideju o snimanju ove pesme i spota u ime benda objasnio je Brano Jakubović.

Otkud ideja da se radi nezavršena pesma Dina Dvornika?

Pre par godina svirali smo koncert u Dubrovniku. Tada sam sreo svog dugogodišnjeg prijatelja, Harisa Ćustovića, koji se posle dugogodišnjeg boravka u Londonu vratio u Dubrovnik. Ispričao mi je da ima pesmu koju je radio sa Dinom, koju nažalost nisu stigli da završe. Njegov predlog je bio da mi uzmemo i uradimo pesmu na svoj način.

Kakva je pesma u pitanju – o čemu se radi (koja je tema), kakvog je muzičkog žanra, na koji način je bend pristupio materijalu?

Pesmu smo producirali zajedno sa Harisom. Zvuči dosta drugačije od naše produkcije, ali smo opet ostali u nekom Dubioza kolektiv stilu. Upravo to je i bio izazov ove saradnje, da pesma zadrži svoj duh u kojem je napisana još 2003. godine, a da zvuči kao nešto što bismo napisali danas. Najtužnije je što tematika pesme iz 2003. savršeno korenspondira sa aktualnim događajima u našoj regiji.

Da li je i koliko muzika koju je Dino radio uticala na članove benda?

Muzika Dine Dvornika imala je moć da dopre do ljudi koji za taj stil muzike uopšte nisu bili zainteresovani. Njegov nenametljiv, ali potpuno otvoren pristup, ono je što je, čini mi se, očaravalo ljude. Ja nisam bio Dinin fan i znao sam par pesama koje su se vrtele u medijima, dok nisam slučajno otišao na koncert u sarajevskom “Metalcu” 1996. godine. Takav bend, i takav šou, nikad do tada nisam video, a Dino je taj koncert svirao u japankama.

Kakve reakcije publike očekuju, s obzirom na to da se radi o muzici koja je drugačija od onog što bend inače radi?

Biće jako zanimljivo videti reakcije ljudi. Nama je uvek izazov da u nečemu što na prvu zvuči drugačije od nas nađemo svoje mjesto. Već se osećamo potpuno ispunjenim jer smo odličnu pesmu oteli od zaborava i na svoj način uradili svoju posvetu Dini Dvorniku. Ako se pesma svidi ljudima, biće nam još draže.

Foto: Goran Lizdek