Grupa Severoistok nastala je 2016. godine kada su izdali svoj prvi album Kao da nema ptica za izdavačku kuću Lampshade Media. Zapravo, sve je to počelo mnogo ranije, a kao rezultat jednog prijateljstva, ljubavi prema muzici, pesmi, umetnosti…  I sam naziv benda Severoistok je otuda što njegovi članovi dolaze sa upravo tih strana, Novog Bečeja odakle je Miloš Galetin i Zaječara odakle su  Stevan Jovanović i Nika Dušanov. Imaćemo priliku da ih čujemo 2. maja u Brick baru u Novom Sadu, a to smo iskoristili kao izgovor kako bismo malo popričali sa „istočnom stranom“, kompozitorom, piscem i profesorom srpskog jezika i književnosti, Stevanom Jovanovićem.

Za početak, kako je sve počelo? Prijateljstvo, pesme, kako su se spojili sever i istok?

Interesantno je da smo pravo druženje počeli na istoku, u mom Donjem Milanovcu, kada su Miloš i Darijuš Sami tamo kampovali. Upoznao nas je zajednički prijatelj Predrag Mićić Hendriks. Iz tog perioda datira Bonaca koja će se naći na našem prvom albumu mnogo godina kasnije. Do tad smo se samo viđali… Fakultet, Bistro, kod Boguna… Prvi, za mene pravi pesnički, dijalog vodili smo u Bistrou… Sever i istok? Ne znam! Čini mi se da nismo, barem ja nisam, nikada razvijali svest o tome. Svakako, Galetin je važan u mom životu. Mi smo prirodni prijatelji od prvog dana.

Dao si neku novu formu i na neki način „oživeo“ Miloševe pesme?  Šta to, po tvom mišljenju, čini Miloševu poeziju posebnom?

Miloševu poeziju čini posebnom, za mene, pre svega, to što, kada je pročitam, zažalim što je ja nisam napisao. He-he! Da! Komponovao sam stihove mnogih pesnika, ali kada komponujem njegove, istog sam raspoloženja kao kada komponujem svoje. Što se nove forme tiče, hm! Miloš je zatvoren, tako i govori svoje pesme, ja sam otvoreniji, na neki neobičan način, te im dajem lepršavost. Možda je u tome ključ nove forme i „oživljavanja“, svakako, zaista je lako oživeti nešto što je tako živo. Kada je njegovo stvaralaštvo u pitanju, nemam nikakav problem sa diskursom čitanja. Najsrećniji sam kada proniknem u suštinu i dam joj odgovarajuću melodiju na ritam koji je Miloš prethodno, na, opet, sebi svojstven način, već postavio. Interesantno je da se nikada ne dogovaramo u vezi sa tim.

Postoji li omiljena pesma sa albuma Kao da nema ptica? Ako da, zbog čega je omiljena?

Miloš je nekada, a nadam se da to i danas radi, koristio svaku dobru priliku da izgovori po koju pesmu, u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazi/nalazimo. Od prvog dana posebne su mi bile pesme Epitaf i Epitaf II… Sećam se da sam, kada sam napravio muziku za Epitaf II, trčao ka njemu sa gitarom kako bih mu je odsvirao dok je ne zaboravim. Na svu sreću, stigao sam na vreme i nikada je nisam ni zaboravio. Ta pesma nam je svima, u neku ruku, obeležila studentske dane, rekao bih… Naravno, uz intro prvog Epitafa… Da, moja najdraža pesma sa albuma, pesma antologijskog refrena,  jeste Epitaf II budući da sobom nosi duh svega onoga što jedna generacija može poneti odnoseći…

Baviš se pisanjem, komponovanjem, pevanjem, predaješ srpski jezik i književnost u Zaječaru? Šta je od toga tvoja najveća ljubav?

To što predajem srpski jezik i književnost u Zaječaru, gradu u kom mi se nalazi ljubav! Pisanje, komponovanje i pevanje bili su alati koji su pomogli da se ta ljubav uz mene skrasi.

Gde danas jedan pesnik, odnosno umetnik traži inspiraciju? Gde je ti pronalaziš?

Ne znam. Živimo tako da mi je gotovo neprijatno da odgovorim na tako zaboravljeno pitanje. Nikoga nije briga. Srećan sam i angažovan… Ne zato što sam angažovan, nego što imam tu privilegiju da ponekad budem angažovan, eto, za nešto… Ne znam. Sve zavisi o čemu pišem… Danas je, mislim, najzahvalnije posvetiti se satiri.

Pored grupe Severoistok član si još nekoliko bendova. Kojem žanru si, kad je muzika u pitanju, najviše naklonjen?

Uf, još jedno nezgodno pitanje… Zanimljiva si! Čekaj… Ne, ne znam tačno, mislim da nikada nisam tačno shvatio šta je to žanr. Pristupam stihovima sa svih strana, ako traže pank, dobiće pank, ako traže starogradski prizvuk, dobiće i njega… Naklonjen sam najviše onom mužičkom žanru koji na adekvatan način donosi svoje stihove.

Šta trenutno pišeš, komponuješ, čitaš?

Čitam rukopise nekih budućih, rekao bih, dobrih knjiga. Komponujem Miloševe stihove pripremajući se za što dužu nastojeću svirku, a pišem tekst povodom akademije za Dan škole u kojoj radim…

Po čemu pamtiš sever i studentske dane?

Po svemu i ni po čemu drugom!

Za kraj, kakvi su planovi za dalje, da li  Severoistok ima neku svoju budućnost?

Severoistok, siguran sam,  ima svoju budućnost, samo, bilo bi lepo da ona bude usklađena sa budućnošću onih koji bi tu muziku prihvatili. Ukoliko se to ne dogodi, budućnost Severoistoka će morati da se odgodi za neki drugi intervju… Svakako, Galetin, ekipa i ja imamo planove za skok u dalje…

Tijana Sredojević

Foto: promo