U subotnjoj kišnoj noći pored koncerta srpske majke postojalo je nešto mnogo zanimljivije što se održavalo u Kineskoj četvrti. Tamo je u klubu The Quarter održana novosadska verzija festivala Streetriffs koji postoji već dve godine i koji je nastao je kao ideja da se okupe underground bendovi  bez političke pozadine: „Nismo ni levičari ni desničari, mi smo ljudi iz kafane“, reči su jednog od idejnih tvoraca festa.

Oko 21 čas krenuli su prvi rifovi benda Skupljeni Na Brzinu (SNB). Odsvirali su   svoj već  standardni repertoar počev od „Halo 92“, „Mašta“ , „Šarlo“, da bi završili sa „Sve je to pank“. Ovaj bend je jedan od trenutno koncertno najaktivnijih bendova u gradu i publika ih sjajno prihvata. Doduše u klubu je tokom njihovog nastupa bilo tek pedesetak ljudi koji su cupkali u ritmu muzike, ali najverniji fanova ispratili su svirku obešeni o ogradu.

Nakon njih na binu izlaze beogradski pankeri Žuta Minuta čiji je gitarista Cesa  jedan od organizatora festivala.  Oni su već započeli svirku u totalno drugačijem maniru, izlazeći na binu sa pivom i cigarama Pera (pevač) počeo da urla u mikrofon „Ponos sistema“.  Ovaj bend  je svirao i na prethodnim Streetriffovima, a ovaj put su nastupali sa gitaristom  benda Gavrilo Princip, Darkom,  koji je bio specijalno raspoložen da zabavlja publiku.  Žuta minuta je  poznata  po energičnim nastupima što su pokazali i ovaj put, uspeli su da razdrmaju publiku i da ih popnu na binu u poslednjoj pesmi „Nije mi žao“.

Quarter se za vreme Žute minute polako popunio pa je Neprijatelj Prelazi Zeku nastupio pred nekih dvestotinak ljudi. Na basu je bio Ivan Černjak  jer je njihov stalni član, Davor, privremeno odsutan.  NPZ je od nastanka jedan od najusviranijih mladih bendova. Publika zna napamet njihove pesme još od  prvog nastupa kao što su  „Mećava“ , „Vreme je“, „Pseto“. Tokom  „Odlazim zauvek“ na binu se popeo čitav hor i otpevao pesmu sa bendom. Fanovi su ih pozvali na bis, ali nažalost morali su da ispoštuju satnicu, svaki bend se zadržao negde oko pola sata na bini.

Tradiciju klasičnog  novosadskog  street  oi panka nastavljaja bend U Prvim Redovima. Njihov  prvi i jedini album „Srbska Kantina“ najbolje opisuje Novi Sad kulturnu prestonicu 2021, iako ga novosadska publika još nije čula celog uživo. Odsvirali su pet pesama sa albuma i još dve Vošine. Kod ovakvih bendova uopšte nije važan kvalitet sviranja uvek je važnije ono što imaju da kažu, a specifičan glas Malenog (pevača) čini bend prepoznatljivim.

Poslednji,  ali ne i najmanje bitan bend, bili su Jorgovani koji su napravili totalni spektakl. Ovo je drugi najpoznatiji bend iz Ćićevca koji je ustvari spoj muzičara iz  Deponije i Žute Minute. Zanimljivost je da je ovaj bend trebao da se zove Marko zato što se skoro svi članovi benda zovu Marko, ali su se ipak odlučili za poetičniji naziv. Jorgovani su genijalno duhovit  sastav počev od tekstova, do spotova i nastupa. Već na početku je nastao haos i u publici i na bini sa pesmom “Malo bolji fanovi fanovi hoće da nas biju, zato što nas nema na Mtiviju“ .

Pozitivno sam iznenađena ovim festivalom i po kvalitetu bendova i po odzivu publike, a Streetriffs će se od ove godine održavati pored Novog Sada i u Zrenjaninu i u Zagrebu.

Dragica Mačkić